Dinamit

Izvor: Wikipedija

Dinamit (prema grč.: sila, snaga) je naziv za vrlo snažan brizantni eksploziv, koji se već u XIX. st. proizvodio na bazi glicerol-trinitrata, poznatijeg pod starim nazivom nitroglicerin.

Alfred Nobel utvrdio je (patentirao) 1867.g. da infuzorijska zemlja adsorbira glicerol-trinitrat i tvori s njim plastičan i manje osjetljiv eksploziv, koji je nazvao dinamit. Obično se isporučivao u obliku štapa (kobasice) dugačkog 35 centimetara čiji je promjer 3,5 centimetara. Dinamit se smatra visoko eksplozivnim.

Prve vrste dinamita sadržavale su 75% glicerol-trinitrata, 24, 5% infuzorujske zemlje i 0,5% sode. Bio je takozvani gurdinamit, u kojem je infuzorijska zemlja bila neaktivna baza (smanjivala je detonaciju i nije izgorjela prilikom detonacije). Poslije se proizvodio pretežito dinamit sa aktivnom bazom, mješancom glicerol-trinitrata sa salitrom (kalijevim nitratom), drvenom piljevinom, prašinom kamenog ugljena i dr.. To su bile masne, vrlo hidroskopne tvari, koje su se priređivale u obliku patrona (ili pak kobasica) i izolirale slojem voska ili plastike kako bi se spriječilo prodiranje vlage. Nobel je također otkrio da kolodijski pamuk (nitrirana celuloza s 11 do 12% dušika) daje s glicerol-trinitratom želatinsku smjesu, tzv. praskavu želatinu (ondašnji želatinski dinamit). Na temperaturi nižoj od ledišta (ili pak višoj od tališta-vrenja) glicerol-trinitrata dinamitske patrone lako zataje, a katkad razvijaju i otrovne zapaljive plinove. Kako glicerol-trinitrat ima visoko ledište (13°C), dodaju mu se glikol-dinitrat ili pak NaCl i druga sredstva za sniženje ledišta. Nitroglicerin se često prije upotrebljavao u rudarstvu, ne nikada čisti-sam, već sa mješavinom sa kuhinjskom soli, jer kuhinjska sol sadrži jod, a jod povećava detonaciju nitroglicerina, a natrijev klorid izgori u eksploziji. Ne samo to, nego dobije dodatnu potisnu moć, a manje topline, što je bilo bitno da se ne bi aktivirala ugljena prašina (uljen antracit) sa zemnim plinom. To se je koristilo do sredine XX. stoljeća, a kad je bilo vrijeme tvornica, onda se je isprobavalo razne kompozicije, evo jedne od ovih koje su se koristile do 90-ih godina prošloga stoljeća:

• 32%-Nitroglicerin, 28%-čilska salitra (natrijev nitrat), 10%-ugljen u prahu (ugljen-prašina), 29%-amonijevoga nitrata, 1%-nitroceluloze,
• 24%-Nitroglicerin, 9%-salitra (kalijev nitrat), 56%-čilska salitra, 9%-ugljena prašina, 2%-amonijev nitrat,
• 35%-Nitroglicerin, 45%-salitra, 6%-ugljen u prahu, 2,5%-nitroceluloze, 5,5%-vazelin, 6%-kalijev karbonat,
• 25%-Nitroglicerin, 26%-salitra, 34%-ugljen u prahu, 5%-barijev nitrat, 10%-jestivi škrob,
• 57%-Nitroglicerin, 19%-salitra, 9%-ugljen u prahu, 12%-amonijev nitrat, 3%-nitroceluloza,
• 18%-Nitroglicerin, 70%-čilska salitra, 5%-ugljen u prahu, 5%-kalijev klorid, 2%-dekstrin,
• 26%-Nitroglicerin, 40%-ugljen u prahu, 32%-barijev nitrat, 2%-soda (natrijev karbonat-Na2CO3),
• 44%-Nitroglicerin, 12%-ugljen u prahu, 44%-natrijev sulfat,
• 24%-Nitroglicerin, 32%-salitra, 34%-ugljen u prahu, 10%-amonijev nitrat,
• 26%-Nitroglicerin, 33%-salitra, 41%-ugljen u prahu,
• 15%-Nitroglicerin, 58%-čilska salitra, 21%-ugljen u prahu, 11%-sumpora.

I razne druge mješance su se proizvodile, ali ove mješance su bile rađene za gospodarstvo, a dok je ova mješanca, tj. prva mješanca koja se je koristila kao vojni eksploziv: TNC + aceton=collodion=>collodion + nitroglicerin=blasting gelatine=>dinamit. Sastojci nisu morali bit 100%-tni, jer je to eksploziv, pa je bilo i bolje da ne bude. Koristili su se još i razni sastojci poput ovih: tupina (zemlja), kalijev karbonat, cinkov oksid, aluminij u prahu. Moralo je biti više od 15% NG-a, jer ako bi bilo manje, nema koristi, možda bi eksplodirao, ali ne onaom jačinom koja bi trebala.

Danas se umjesto glicerol-trinitrata za pripravu dinamita uzima amonijev nitrat uklopljen u želatinsku masu od celuloznog nitrata i glikol-dinitrata. Takav je eksploziv, nazvan amonijski dinamit, otporan prema vlagi, pouzdaniji, sigurniji, malo jači i jeftiniji od dinamita s glicerol-trinitratom.