Aluminij
Izvor: Wikipedija
Osnovna svojstva | |
---|---|
Ime elementa, simbol, atomski broj | Aluminij, Al, 13 |
Kemijska skupina | slabe kovine |
Grupa, perioda, Blok | 13, 3, p |
Gustoća, Tvrdoća | 2.700 kg/m3, 2.75 |
Atomska svojstva | |
Atomska masa | 26.981538 |
Elektronska konfiguracija | [Ne] 3s2 3p1 |
Aluminij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Al, atomski (redni) broj mu je 13, a atomska masa mu iznosi 26.981538.
Sadržaj |
[uredi] Osnovna svojstva
Srebrno-bijeli sjajan metalni element koji pripada grupi 3 (prije IIIB) periodnog sustava elemenata. Aluminij je je treći najobilniji element u zemljinoj kori (8,1% težinski), iza kisika i silicija. Usprkos tome, nije bio izoliran u elementarnom stanju sve do 1825. godine (H. C. Ørsted). Talište mu je pri 660 °C, a vrelište pri 2467 °C. Sam metal je jako reaktivan, ali je zaštićen tankim prozirnim slojem oksida, koji brzo nastaje na zraku. Aluminij i njegov oksid su amfoterni.
Stariji hrvatski naziv za njega je glinik.
[uredi] Dobivanje
Metal se dobiva iz pročišćenog boksita (Al2O3) elektrolizom; najvažniji procesi koriste Hall-Heroult-ovu ćeliju, a razvijaju se i druge elektrolitne metode (obrada boksita s klorom i elektroliza rastopljenog klorida). Čisti aluminij je mekan i kovan, a čvrstoća mu se može povećati mehaničkom obradom.
[uredi] Legure
Proizvodi se velik broj legura koje obično uključuju bakar, mangan, silicij, cink i magnezij.
Poznatije slitine:
[uredi] Primjena
Mala težina, čvrstoća (kada je u legurama), otpornost na koroziju i električna vodljivost (62% vodljivosti bakra) čine ga pogodnim za različite uporabe, kao što su proizvodnja vozila i aviona, građevine (okviri prozora i vrata) i nadzemni električni kabeli.
[uredi] Spojevi
Neki njegovi spojevi su poludrago kamenje: rubin, safir, smaragd.
Nedovršeni članak Aluminij koji govori o kemijskom elementu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.