Bitka kod Gaugamele
Izvor: Wikipedija
Bitka kod Gaugamele bila je jedna od najvećih bitaka antičkog svijeta i najvažnija bitka Aleksandra Velikog u njegovom osvajanju Perzije. Bitka se zbila 1. listopada 331. p. n. e. na ravnici Gaugamela pokraj gradića Arabele, po kojem je bitka poznata i pod nazivom Bitka kod Arabele.
Sadržaj |
[uredi] Aleksandarov pohod do Gaugamele
Aleksandar III. Makedonski je 331. p. n. e. nakon pohoda na Egipat, gdje je proglašen faraonom i sinom Amona-Ra od strane proroka u oazi Siwa, drugi put napao Perzijsko carstvo. Aleksandar je Perzijance prije nego što je krenuo na Egipat porazio već tri puta, kod Granika, kod Ise i u opsadi Tira.
[uredi] Odnos snaga
Veliki kralj Darije III. ponudio je Aleksandru sve zemlje koje je on dotada osvojio, veliku otkupninu za svoj harem koji je izgubio kod Ise i ruku svoje kćeri kako bi 25. godišnjeg Makedonskog vladara nagovorio na primirje no Aleksandar je to odbio riječima "Zašto da pristajem na manje od onog što sam već osvojio" (aludirajući na preostale Darijeve zemlje). Darije je nakon toga odlučio započeti bitku s Aleksandrom, uvjeren da će pobijediti. Darije je dao izravnati polje kod mjestašca Arabele i na njega dopremio vojsku od 250.000 ljudi. To su bile trupe sakupljene iz svih kutaka carstva koje nisu imale zajednički jezik, taktiku ni oružje, a još važnije nikad nisu udruženo ratovale protiv neprijatelja.
Snage jedne i druge strane nisu bile iste. Aleksandar je pod svojim zapovjedništvom imao 40.000 pješaka i 7.000 konjanika [1], dobro obučenih vojnika koji su se borili za Makedonsko Carstvo, a s druge je strane bio Darije III. s oko 250.000 plaćenih vojnika. I dok su Perzijanci u svojoj vojsci kao najjače i dotada nepobjedivo oružje imali bojna kola sa šiljcima, Aleksandar je imao revolucionare jedinice pješaštva falangu. Falangu je uveo Aleksandrov otac Filip II. Makedonski, a sastojala se od 256 kopljanika s kopljima duljine pet metara (sarissa) i okruglim štitovima koji su ih na bojnom polju činili gotovo nepobjedivim. Makedonska konjica koju je predvodio sam Aleksandar bila je također najbolja u starom svijetu.
I dok su Aleksandrovi zapovjednici sa strepnjom očekivali bitku, Aleksandar je imao jedan cilj, ubiti ili zarobiti Darija i tako obezglaviti njegovu golemu vojsku. Dan prije bitke Perzijska vojska se našla na polju, a dužina rasporeda njihovih trupa bila je gotovo pet kilometra. Darije je očekivao da će malobrojni makedonci napasti noću, no Aleksandar je odlučio napasti ujutro sljedećih dana ostavivši Perzijsku vojsku cijelu noć pod oružjem.
[uredi] Bitka
Ujutro je Aleksandar prinio žrtvu bogovima, a tad je rasporedio svoje trupe i pokrenuo svoju strategiju koja se još danas proučava na vojnim akademijama diljem svijeta. Svoje je trupe postavio pod kutom, a ne u ravnini s Perzijskom vojskom što je zbunilo Perzijance i osnažilo njihovo mišljenje da mogu okružiti Makedonce. Aleksandrova taktika u prijašnjim bitkama bila je da izravno falangom i pješaštvom napadne protivnika, a s konjicom ga okruži i po principu čekića i nakovnja zdrobi između svojih snaga. To nije bilo moguće kod Gaugamele zbog brojnosti Perzijanaca te je Aleksandar razradio novu strategiju koja je promijenila način ratovanja.
Svom najstarijem i najpouzdanijem zapovjedniku Parmeniju dao je pod zapovjedništvo lijevi bok pješaštva. Središnjicu njegovih trupa činila je falanga, a konjicu na desnom boku uzeo je pod svoje zapovjedništvo. Perzijanci su snažnim snagama napali pješaštvo, a Aleksandar je svoju konjicu poveo u desno i počeo jahati u smjeru koji se Perzijancima činio kao da vodi izvan bojnog polja. Darije je naredio Besu koji je bio zapovjednik njegove konjice da krene za Aleksandrom te su dvije konjice počele jahati usporedno. Iza Aleksandrove konjice kretali su se laki pješaci s kopljima i praćkama koji su bili ključ Aleksandrove strategije.
Darije je naredio većini svojih trupa na čelu s bojnim kolima napad na Makedonsko pješaštvo i falangu. Makedonci su otkrili način da unište bojna kola tako da svoje trupe prestroje u oblik slova U, a vojnici u središnjem dijelu dočekaju konje s podignutim kopljima tako da će konji ujahati u svojevrsnu mišolovku. Vojnici na stranama s pruženim kopljima uništit će kola i njihove vozače. Kako je Darije slao sve više trupa u bitku tako se njegova borbena linija počela stanjivati, sve dok nije nastala praznina među njegovim trupama. Kada je Aleksandar ugledao rupu u perzijskim redovima, okrenuo je svoju konjicu za 160 stupnjeva i pohitao prema otvoru. Lako pješaštvo koje ga je pratilo nasrnulo je na perzijsku konjicu, omogućivši Aleksandru da se neometano vrati u središte bitke.
Falange su sa konjicom probile rastrojenu Perzijsku liniju i našli se pred Darijem. Darije se s djelom trupa dao u bijeg pred Aleksandrom, no on je odlučio pomoći Parmeniovom lijevom krilu koje je pucalo pod napadom Perzijanaca. Spasio je svoju vojsku i porazio Perzijance. Izvori govore da je poginulo 40.000 Perzijskih vojnika, a da su Makedonci izgubili samo 1.000 vojnika.
[uredi] Posljedice
Nakon bitke kod Gaugamele Aleksandar III. Makedonski postao je Aleksandar Veliki i bio spreman preuzeti perzijsku krunu. Nekoliko dana kasnije ušao je u Babilon, gdje je dočekan kao heroj i osloboditelj, no tamo se nije dugo zadržao, jer je krenuo u potjeru za Darijem. Darije III. je bio izdan i ubijen od vlastitih zapovjednika - na što je Aleksandar dao ubiti njegove ubojice, a njega pokopati s najvećim počastima. Nakon toga, Aleksandar je nastavio dalje prema istoku, sve do Indije u potrazi za krajem svijeta.
