Ante Jakšić
Izvor: Wikipedija
Ante Jakšić (Bereg, 22. travnja 1912. - Zagreb, 30. studenog 1987.) je bio bački hrvatski književnik, pjesnik, pripovjedač, pisac novela i romanopisac. Po struci je bio profesor hrvatskog jezika i književnosti.
Jedan je od najvećih kršćanskih pjesnika u Hrvata. Iako je bio vrsni sonetist i liričar, i autor najraširenijeg romana u bunjevačkih i šokačkih Hrvata, dolaskom realsocijalističkih vlasti 1945., njegovi se doprinosi zaobilaze i književni kritičari mu ne daju pozornosti, jer su mu djela izrazito bila prožeta kršćanskim temama.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Prvotno se išao školovati za bravara. U tom polju ne ostaje, nego odlazi u subotičko sjemenište, a odatle ga premještaju u Travnik.
Isusovačku gimnaziju je napustio u 7. razredu.
Vraća se u Bačku i školovanje nastavlja u Somboru vanjskoj gimnaziji, na kojoj maturira.
Potom odlazi na studije u Zagreb, gdje je studirao slavistiku na Filozofskom fakultetu, na kojem je i diplomirao.
Nakon što je završio za profesora hrv. jezika i književnosti, radi kao prosvjetni radnik u Travniku, Tuzli, Osijeku, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu, Gospiću, Karlovcu i Zagrebu.
Prosvjetni rad je išao usporedno i sa njegovim književnim radom.
Umro je u Zagrebu, a pokopan u rodnom Beregu.
[uredi] Književnički rad
Na hrvatski je preveo pjesme Sv. Terezije od Djeteta Isusa i svetoga lica[1] (Sainte Thérèse de l’Enfant-Jésus et de la Sainte-Face, Poésies).
Bio je suradnikom u velikom broju tiskovina.
Od značajnijih bačkih hrvatskih tiskovina, surađivao je u "Bunjevačkom kolu", "Rukoveti", "Subotičkoj Danici", "Subotičkim novinama" i "Klasju naših ravni.
Od književno-umjetničkih poznanstava, koja su mogla utjecati na njegov rad (i na čiji je rad mogao utjecati), valja spomenuti Jakšićevo prijateljevanje sa Mikom Ivoševom Kuzmom, koje je krenulo od kad je 1936. Ivošev Kuzma sa svojim orkestrom stanovao u Zagrebu, dok su svirali na Radio Zagrebu.
[uredi] Antologije
Ušao je u iduće antologije:
- Skupljena baština : suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940. - 1990., Stijepa Mijovića Kočana
[uredi] Djela
- zbirke pjesama (12)
- Biserni đerdan, 1931.
- U dolini zaborava, 1936.
- Zov proljeća i mladosti, 1938.
- Pod sapetim krilima, 1941.
- Elegije, 1954.
- Hod pod zvijezdama, 1955.
- Osamljeni mostovi, 1962.
- Pred vratima tišine', 1963..
- Pjesme o sinu čovječjem, 1965.
- Pod pješčanim satom, 1975.
- Molitve pod zvijezdama, 1979.
- Prema drugoj obali, religiozna lirika, 1987.
- romani (3)
- Šana se udaje, 1943. (najraširenij roman u bunjevačkih i šokačkih Hrvata)
- Pod teretom ljubavi, 1944.
- Maturant, 1945.
U rukopisu su mu ostala tri romana, Niz tamne stube iz 1940. godine, Pod bičem spoznaje iz 1943. i Kći sunčanih žala iz 1944. godine.[2]
- novela (1)
- Marija: lirska novela, 1937.
- zbirka pripovjedaka (1)
- Povratak u djetinjstvo, 1968.
[uredi] Bilješke i izvori
- Milovan Miković: Iznad žita nebo, Hrvatska čitaonica/Dora Krupićeva, Subotica-Zagreb, 2003.
- Dubravka Luić-Vudrag: Bunjevački časopis Klasje naših ravni u očuvanju hrvatskog identiteta, (članak u "Riječi", sv. 3./2006.)
[uredi] Vanjske poveznice
- Hrvatska riječ Obala šokačkoga vapaja i nade
- Karmel.hr Izabrane pjesme Sv. Terezije od Djeteta Isusa i svetoga lica
- Zvonik Anti Jakšiću u spomen
