Alexander Fleming
Izvor: Wikipedija
Sir Alexander Fleming (Lochfield kod Darvela, 6. kolovoza 1881. - London, 11. ožujka 1955.), britanski biolog.
Otkrio je antibiotsku supstancu lisozim i izolirao je antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za što je dobio 1945. godine Nobelovu nagradu.
[uredi] Biografija
Fleming je rođen na farmi u Lochfieldu blizu Darvela u East Ayrshire, Škotska, a školovan je na akademiji u Kilmanrocku. Poslije je studirao u St. Mary's Hospitalu u Londonu do početka Prvog Svjetskog Rata. Bivši izložen infekcijama umirućih vojnika vratio se u St. Mary's gdje je radio na poboljšanji i otkriće bolje antisepse.
Oba Flemingova otkrića dogodila su se slučajno za vrijeme 1920-ih. Prvo, lisozim otkrio je 1922. nakon što je kihnuo u inficiranu Petri-zdjelicu. Nekoliko dana kasnije otkrio je već raspadnuta bakterija počela nestajati.
Flemingovi laboratoriji bili su u neredu što mu se pokazalo kao prednost. Kada je 15. rujna 1928. pregledavao laboratorij otkrio je čudnu pojavu. Nravno svaki eksperiment bi pomno pregledao prije bacanja i primjetio je gljivičastu koloniju u jednoj od zdjelica punom bakterije Staphylococcus aureus. Fleming je pomnije proučio koloniju i primjetio da su stanice imale citolizu. Citoliza je dijeljenje stanica, a u ovom slučaju to je bila citoliza potencijalno vrlo štetne bakterije. Važnost je odmah prepoznata, no otkriće je ipak podcijenjeno. Fleming je izdao članako o penicilinu u British Journal of Experimental Pathology1929.
Fleming je radio s tim, no rasti i uzgajati ga bio je posao više priklonjen kemičarima. Flemingov zaključak bio je taj da, zbog neučinkovitosti proizvodnje lijeka i sporog djelovanja lijek neće biti učinkovit u medicini. Još uz to njegovi spisi nisu prvilno stigli u Medicinski institut. Fleming je iz tih razloga prestao s radonm na penicilinu. Ostavljeno ja za druga dva znanstvenika; Sir Howard Walter Florey i Ernst Boris Chain su usavršili penicilin u djelotvornu formulu. To su i uspjeli i njeihovo usvršavanje prouzročilo je masovnu proizvodnju za vrijeme Drugog Svjetskog Rata.
Zbog dostignuća titulu Sir dobio je 1944. Fleming, Florey i Chain su 1945. bili ti koji će dobiti Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Florey je poslije dobio više počasti zbog svog zalaganja u stvaranju panicilina tako spasivši milijune života u Drugom Svjetskom Ratu.
Fleming je bio dugogodišnji član Umjetničkog Kluba Chelsea, privatnig kluba za umjetnika svih žanrova osnovanog 1891. na prijedlog slikara Jamesa McNeila Whistlera. Fleming je bio odan klubu sa svojim bakterijskim crtežima, koje su nacrtane sa sporama različitih bakterija. Bakterije su bile nevidljive dok ih je crtao, no poslije su sjale u blještavim bojama.
Serratia marcescens - crveno
Chromobacterium violaceum - ljubičasto
Micrococcus luteus - žuto
Micrococcus varians - bijelo
Micrococcus roseus - rozo
Bacillus sp. - narančasto
Fleming je preminuo 1955. od srčanog udara u 73. godini života. Pokopan je kao nacionalni heroj u Katedrali Sv. Petra u Londonu. Njegovo otkriće penicilina promijenilo je svijet moderne medicine i antibiotika.
[uredi] Vanjske poveznice
1901. Emil Adolf von Behring | 1902. Ronald Ross | 1903. Niels Ryberg Finsen | 1904. Ivan Petrovič Pavlov | 1905. Robert Koch | 1906. Camillo Golgi i Santiago Ramón y Cajal | 1907. Charles Louis Alphonse Laveran | 1908. Ilja Iljič Mečnikov i Paul Ehrlich | 1909. Emil Theodor Kocher
1910. Albrecht Kossel | 1911. Allvar Gullstrand | 1912. Alexis Carrel | 1913. Charles Robert Richet | 1914. Robert Bárány | 1919. Jules Bordet
1920. Schack August Steenberg Krogh | 1922. Archibald Vivian Hill i Otto Fritz Meyerhof | 1923. Frederick Grant Banting i John James Richard Macleod | 1924. Willem Einthoven | 1926. Johannes Andreas Grib Fibiger | 1927. Julius Wagner-Jauregg | 1928. Charles Jules Henri Nicolle | 1929. Christiaan Eijkman i Sir Frederick Gowland Hopkins
1930. Karl Landsteiner | 1931. Otto Heinrich Warburg | 1932. Sir Charles Scott Sherrington i Edgar Douglas Adrian | 1933. Thomas Hunt Morgan | 1934. George Hoyt Whipple, George Richards Minot i William Parry Murphy | 1935. Hans Spemann | 1936. Sir Henry Hallett Dale i Otto Loewi | 1937. Albert Szent-Györgyi von Nagyrapolt | 1938. Corneille Jean François Heymans | 1939. Gerhard Domagk
1943. Henrik Carl Peter Dam i Edward Adelbert Doisy | 1944. Joseph Erlanger i Herbert Spencer Gasser | 1945. Sir Alexander Fleming, Ernst Boris Chain i Sir Howard Walter Florey | 1946. Hermann Joseph Muller | 1947. Carl Ferdinand Cori, Gerty Theresa Cori (rođena Radnitz) i Bernardo Alberto Houssay | 1948. Paul Hermann Müller | 1949. Walter Rudolf Hess i Antonio Caetano De Abreu Freire Egas Moniz
1950. Edward Calvin Kendall, Tadeus Reichstein i Philip Showalter Hench | 1951. Max Theiler | 1952. Selman Abraham Waksman | 1953. Hans Adolf Krebs i Fritz Albert Lipmann | 1954. John Franklin Enders, Thomas Huckle Weller i Frederick Chapman Robbins | 1955. Axel Hugo Theodor Theorell | 1956. André Frédéric Cournand i Werner Forßmann, Dickinson W. Richards | 1957. Daniel Bovet | 1958. George Wells Beadle, Edward Lawrie Tatum i Joshua Lederberg | 1959. Severo Ochoa i Arthur Kornberg
1960. Sir Frank Macfarlane Burnet i Peter Brian Medawar | 1961. Georg von Békésy | 1962. Francis Harry Compton Crick, James Dewey Watson i Maurice Hugh Frederick Wilkins | 1963. Sir John Carew Eccles, Alan Lloyd Hodgkin i Andrew Fielding Huxley | 1964. Konrad Bloch i Feodor Lynen | 1965. François Jacob, André Lwoff i Jacques Monod | 1966. Peyton Rous i Charles Brenton Huggins | 1967. Ragnar Granit, Haldan Keffer Hartline i George Wald | 1968. Robert W. Holley, Har Gobind Khorana i Marshall W. Nirenberg | 1969. Max Delbrück, Alfred D. Hershey i Salvador E. Luria
1970. Sir Bernard Katz, Ulf von Euler i Julius Axelrod | 1971. Earl W. Sutherland, Jr. | 1972. Gerald M. Edelman i Rodney R. Porter | 1973. Karl von Frisch, Konrad Lorenz i Nikolaas Tinbergen | 1974. Albert Claude, Christian de Duve i George E. Palade | 1975. David Baltimore, Renato Dulbecco i Howard Martin Temin | 1976. Baruch S. Blumberg i D. Carleton Gajdusek| 1977. Roger Guillemin, Andrew V. Schally i Rosalyn Yalow | 1978. Werner Arber, Daniel Nathans i Hamilton O. Smith | 1979. Allan M. Cormack i Godfrey N. Hounsfield
1980. Baruj Benacerraf, Jean Dausset i George D. Snell | 1981. Roger W. Sperry, David H. Hubel i Torsten N. Wiesel | 1982. Sune K. Bergström, Bengt I. Samuelsson i John R. Vane | 1983. Barbara McClintock | 1984. Niels K. Jerne, Georges J. F. Köhler i César Milstein | 1985. Michael S. Brown i Joseph L. Goldstein | 1986. Stanley Cohen i Rita Levi-Montalcini | 1987. Susumu Tonegawa | 1988. Sir James W. Black, Gertrude B. Elion i George H. Hitchings | 1989. J. Michael Bishop i Harold E. Varmus
1990. Joseph E. Murray i E. Donnall Thomas | 1991. Erwin Neher i Bert Sakmann | 1992. Edmond H. Fischer i Edwin G. Krebs | 1993. Richard J. Roberts i Phillip A. Sharp | 1994. Alfred G. Gilman i Martin Rodbell | 1995. Edward B. Lewis, Christiane Nüsslein-Volhard i Eric F. Wieschaus | 1996. Peter C. Doherty i Rolf M. Zinkernagel | 1997. Stanley B. Prusiner | 1998. Robert F. Furchgott, Louis J. Ignarro i Ferid Murad | 1999. Günter Blobel
2000. Arvid Carlsson, Paul Greengard i Eric Kandel | 2001. Leland H. Hartwell, R. Timothy Hunt i Paul M. Nurse | 2002. Sydney Brenner, H. Robert Horvitz i John E. Sulston | 2003. Paul Lauterbur i Sir Peter Mansfield | 2004. Linda B. Buck i Richard Axel | 2005. Barry J. Marshall i Robin Warren | 2006. Andrew Fire i Craig Mello | 2007. Mario Capecchi, Sir Martin Evans i Oliver Smithies