Transsibirska pruga
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Transsibirska željeznička pruga (ruski: Транссибирская железнодорожная магистраль, skraćeno Transsib (Трансси́б)) je mreža željezničkih pruga kroz Evroazijski kontinent, spaja evropski dio Rusije, glavne industrijske regije i prijestolnicu sa središnjim (Sibir) i istočnim krajevima (Daleki Istok), Mongolijom, Kinom i Japanskim morem. Duljina glavnog pravca od Moskve do Vladivostoka iznosi 9.288,2 km, prolazi kroz osam vremenskih zona i najduža je željeznička pruga na svijetu. Od 2002. godine u potpunosti je elektrificirana.
Glavnim pravcem se drži Transsibirska linija, koja prolazi od Moskve do Vladivostoka kroz Nižnji Novgorod, Omsk, Krasnojarsk i Irkutsk. Oko 30% cijelog ruskog izvoza prolazi ovim putem.
Drugi pravac je Transmandžurska linija, koja se podudara s Transsibirskom sve do mjesta Tarskaya, oko 1000 km istočno od Bajkalskog jezera. Odavde pruga dalje nastavlja jugoistočno prema Kini i završava u Pekingu.
Treći pravac je Transmongolska linija koja se podudara s Transsibirskom do grada Ulan Ude na istočnoj obali Bajkalskog jezera. Od Ulan Ude, pruga nastavlja dalje prema glavnom mongolskom gradu Ulan Batoru, a svoj put završava kao i Transmandžurska linija u Pekingu.
Prvobitna Transsibirska pruga je zapravo samo istočni dio magistrale, od Čeljabinska (Južni Ural) do Vladivostoka. Ta je dionica duga oko 7000 km i upravo je taj dio prvi izgrađen u razdoblju od 1891. do 1916.
Službena izgradnja je započela 31. maja 1891. nedaleko Vladivostoka. Toj prigodi je prisustvovao i mladi carević Nikolaj Aleksandrovič, budući car Nikolaj II. Zapravo je izgradnja započela i ranije, početkom marta 1891. kada je započela izgradnja dionice između Miassa i Čeljabinska.
Pruga je u cijelosti bila spojena već 3. novembra 1901. kada su se radnici sa zapadne strane susreli s radnicima s istoka, ali službeno prometovanje vozova na cijeloj dionici u to vrijeme još nije postojalo. Vozovi će punom dionicom od Petrograda do tihookeanskih luka krenuti tek od jula 1903. Zanimljivost je da je u to vrijeme željeznica bila prekinuta kod Bajkalskog jezera, a vagoni su se ukrcavali na posebne trajekte i njima prevozili na drugu stranu.
Cjelovita pruga između Petrograda i Vladivostoka bez prekida puštena je 1904., a već sljedeće 1905. Transsibirska pruga je spojena s evropskim prugama i samim time prvi puta u historiji bilo je moguće željeznicom putovati od obala Atlantika do Tihog okena.
[uredi] Vanjski linkovi
- Transsibirska pruga: Web Enciklopedija (eng)
- Vodič kroz Transsibirsku prugu by [1].
- Vozni red, pogledaj Raspored putovanja njemačkih željeznica (pokriva Evropu, ali također i Transsibirsku željeznicu) i Vozni red s udaljenostima (pdf); imati na umu da se moskovsko vrijeme primjenjuje za putovanja širom Rusije.
- Stranica o Željeznicama ZND-a i Baltika
- Vodič kroz Veliku Transsibirsku željeznicu (1900)
Putopisi:
