Marija de' Medici

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Marija de' Medici
Kraljica Francuske i Navarre
Rođenje	26. april 1573
	Firenca
Smrt	3. juli 1642)
	Köln
Supružnik	Henrik IV
Djeca	Luj XIII, Elizabeta, Kristina Marija, Gaston, Henrika Marija
Dinastija	Medici
Otac	Franjo I
Majka	Ivana Austrijska

Marija de Medici (26. april 1573 - 3. juli 1642) bila je francuska kraljica kao supruga Henrika IV i regentkinja od 1610. do 1617. godine za svog sina Luja XIII.

Marija je bila kćerka Franje I, vojvode Tuskane, i Ivane Austrijske, preko koje je bila unuka Ferdinanda I, cara Svetog Rimskog Carstva. Vodila je porijeklo od ugledne i moćne italijanske porodice Medici, čije su članice

Za francuskog kralja, Henrika IV, udala se nakon poništenja njegovog braka sa Margaretom od Valoisa. Donijela je na dvor 600,000 kruna kao dio miraza. Već sljedeće godine rodila je sina, dofena Luja, ali brak nije bio sretan. Iako je znala da aranžirani brakovi poput njenog često nisu popraćeni vjernošću, bila je vrlo ljubomorna i često se svađala sa Henrikovim ljubavnicama, i to riječima koje su šokirale dvorjane. Najveće skandale prouzročila je u svađi sa Henrikovom "glavnom" ljubavnicom, kojoj je on obećao brak prije nego je oženio Mariju. Kako Marija nije dobijala podršku od kralja u ovim prepirkama, ona se zbližila i sprijateljila sa njegovom bivšom ženom, te je čak natjerala Henrika da je vrati na dvor.

Iako je za muževa života pokazivala malo političkog ukusa i sposobnosti, proglašena je regentom nekoliko sati nakon njegovog ubistva 1610. godine. Prvo što je učinila nakon dolaska na privremenu vlast bilo je izbacivanje svih Henrikovih ljubavnica sa dvora. Međutim, kako nije bila iznimno bistra, ali zato jako tvrdoglava, ubrzo je pala pod uticaj svoje dvorjanke i njenog muža. Na njihov nagovor otpustila je sposobnog muževog ministra i krenula sa persekucijom protestanata u Francuskoj.

Trudila se promijeniti anti-habsburško raspoloženje prisutno na francuskom dvoru i u narodu. Našla je u podršku u Španiji, te aranžirala brak svog najstarijeg sina i najstarije kćerke za članove španske kraljevske porodice; Luj je bio oženjen Anom Habsburškom, a Elizabeta udata za Filipa IV. Kćer Henriku Mariju udala je za englesko-škotskog kralja Karla I

Plemići su se uskoro pobunili protiv Marije, koja je jedino rješenje našla u plaćanju plemićima onoliko koliko su joj tražili. Kada je do moći došao kardinal Richelieu (Rišelje), koji je nastojao ukloniti habsburški uticaj sa francuske političke scene, Marijina pozicija se pogoršala. Njen je sin uskoro dosegao punoljetnost i njeno je regentstvo završilo, a Luj XIII je nastavio Richelieuovu politiku. Majku je protjerao u izolirani zamak Blois. Nakon dvije godine virtualnog zatvoreništva Marija je pobjegla i udružila se sa opozicijom Richelieua i svog sina.

Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara Marija je opet protjerana iz Francuske, ali ovaj put zauvijek; umrla je u egzilu, u Kölnu.