Jugoslavenski partizani
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jugoslaveski partizani, ili samo partizani, su bili najveći pokret otpora protiv sila osovina na Balkanu tokom Drugog svjetskog rata.
[uredi] Historija
Kad se 1941. godine činilo da se fašistima niko neće moći oduprijeti, kad su počeli istrebljivati narode jugoslavenskih područja, Komunistička partija je pozvala narod na ustanak. Uskoro je plamen oslobodilačke borbe zahvatio čitavu zemlju. Na jednoj su strani bilo do zuba naoružane fašističke snage (fašisti,nacisti,ustaše itd.) , a na drugoj strani gotovo goloruki narodni borci - partizani. Jezgru partizana činili su komunisti. Partizani su borci koji se dobrovoljno odlučuju za borbu protiv neprijatelja - okupatora i njihovih sluga (ustaša, četnika, bjelogardista, nedićevaca, ljotićevaca itd.) . Borbu započinju i vode u svom zavičaju, u kojem dobro poznaju ljude, puteve i prilike. Djeluju u zaleđu neprijatelja. Napadaju ga u manjim skupinama, iznenada i na mjestu koje sami odaberu. Nakon izvršenog zadatka povlače se da zametnu trag i da neprijatelja što više zbune. Naziv "partizan" usvojen je za jugoslavenske narodne borce na sastanku Politbiroa CK KPJ 4.jula 1941. Tada je kao znak boraca uzeta i crvena petokraka zvijezda. Pogrešno je mišljenje da su jugopartizani živjeli samo po šumama. U šume su se i planine povlačili za vrijeme neprijateljskih ofanziva. Inače su na oslobođenom teritoriju živjeli u selima i manjim gradovima iz kojih su protjerali neprijatelja. Narod koji je progonjen od fašista napuštao je svoje domove te se vraćao sa svojim borcima u selo. Često bi našao samo pušta zgarišta domova. Zajedno sa partizanima ponovo je gradio krov nad glavom. Partizanima su se pridruživali i mladi i stari, muškarci i žene - svi koji su voljeli svoju domovinu, koji su mrzili neprijatelja i nisu čekali da im drugi donesu slobodu. Iz oslobođenih sela i gradova partizanske su jedinice udarale na neprijateljska uporišta. Narod ih je svuda radosno dočekivao i stupao u njihove redove jer je znao da su partizani istinski borci za slobodu i pravedniji društveni poredak. Iako su partizanske jedinice - čete, bataljoni i odredi - bile rasute po svim jugoslavenskim krajevima, ipak su sve one djelovale po jedinstvenom ratnom planu koji je razvio Vrhovni štab partizanskih odreda Jugoslavije. Vrhovni štab je, na čelu s Josipom Brozom Titom, već 1941. godine razradio poseban plan i taktiku, tj. poseban način ratovanja.
