Josip Dujmović
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Josip Dujmović | |
|---|---|
| rođen: | 26. april 1955. Zenica, Bosna i Hercegovina |
Josip Dujmović je bosanskohercegovački novinar i muzički publicist. Rođen je 26. aprila 1955. godine u Zenici. Pohađao je gimnaziju u Zenici i 1974. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao studij književnosti (slavistika i sociologija). Za vrijeme studija počeo se baviti novinarstvom i tokom 1976. honorarno je radio u zagrebačkom "Večernjem listu", te u zeničkim lokalnim novinama "Naša riječ", da bi se u istim novinama profesionalno zaposlio 1977. godine i studij nastavio kao izvanredni student. Za novinske reportaže je u dvije godine uzastopno dobio godišnju zeničku novinarsku nagradu i potom počeo raditi na Radio Zenici, najprije kao urednik jutarnjeg programa, a potom kao urednik muzičko-revijalnog programa.
Na Radio Zenici Josip Dujmović je radio do 1990. godine. Uz redovne rock emisije (Nedjeljne vibracije, Top lista), realizirao je i nekoliko posebnih projekata: seriju od deset godišnjih 'rođendanskih' rock koncerata Radio Zenice na nogometnom stadionu (1980-89), na kojima su nastupili gotovo svi najznačajniji bendovi tog vremena (Crvena jabuka, Zabranjeno pušenje, Vatreni poljubac, Leb i sol, Galija, Bajaga i Instruktori, Plavi orkestar, Dino Merlin, Valentino, Prljavo kazalište, Riblja čorba, Đavoli, Aerodrom, Film itd), zatim izbor 100 vječnih pjesama rocka (1981), vikend-live noćni program (1981-1983), te 59-satni radijski maraton, kada je 1982. godine bez prekida vodio emisiju od petka večeri do ponedjeljka ujutro. Surađivao je u muzičkom časopisu Džuboks 1981. i 1982. godine, kao stalni član redakcije.
U sezoni 1987/88 u zeničkom Narodnom pozorištu izveden je mjuzikl "S okusom smoga" (režija: Zoran Ristović), za koji je Josip Dujmović napisao priču i stihove songova.
Godine 1990. napustio je Radio Zenicu i osnovao prvu privatnu filmsku kompaniju u Bosni i Hercegovini (Tropik), baveći se videotekarstvom, te video i filmskom distribucijom.
Godine 1993. godine objavio je ratni ljubavni roman "Krici iz mračnog doma".
Od 1994. do 2000. godine živio je Zagrebu i vodio privatnu video distributersku kompaniju. Među ostalim izdanjima, ova je kompanija (Tropik film i video, kasnije Bonus film) realizirala prvu video kolekciju antologijskih hrvatskih igranih filmova i filmova iz susjednih zemalja.
Povratkom u Zenicu 2000. godine, prestao se baviti filmskom distribucijom i 2001. godine pokrenuo je Heineken Music Fest, demo-rock festival na kojem je godišnje nastupalo 40-tak demo grupa iz svih zemalja ex-Jugoslavije (nagrađene grupe: Southern Storm, Bilk, Flayer, Father, Beware).
Godine 2002. utemeljio je godišnju BH muzičku nagradu Davorin, koja je 2006. godine postala regionalna nagrada za najbolja muzička ostvarenja u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.
U prvom domaćem Music Talents reallity show programu Televizije OBN 2003. godine bio je predsjednik žirija.
[uredi] Indexi - U inat godinama
Autor je romansirane biografije Indexi U inat godinama i istoimene fotomonografije, koja je u izdanju Quattro Media objavljena u septembru 2006. godine.
Uz promociju knjiga organizirao je koncert "Indexi i prijatelji", na kojem su 12. septembra 2006. u sarajevskoj Zetri nastupili članovi Indexa: Fadil Redžić, Ranko Rihtman, Miroslav Šaranović, Nenad Jurin, Kornelije Kovač, Vlado Pravdić, Peco Petej, Sinan Alimanović, Milić Vukašinović, Slobodan Misaljević, Ismet Nuno Arnautalić, Đorđe Uzelac, te kao gitaristi Vernes Ljuštaku i Zele Lipovača.
Pjesme Indexa iz svih razdoblja izvodili su: Zoran Predin (Lačni Franz), Bisera Veletanlić, Željko Bebek, Nermin Puškar, grupa MI 2, Igor Vukojević, Mladen Vojičić Tifa, Dado Topić, Aki Rahimovski, Hari Varešanović, Natali Dizdar, Massimo, Bubi, Boris Novković, Ivica Šarić, Maja Milinković i Halid Bešlić.
