Elfriede Jelinek

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Elfriede Jelinek
rođena:	20. oktobar  1946. Mürzzuschlag,  Austrija

Elfriede Jelinek (Mürzzuschlag, 20. oktobar 1946.), austrijska književnica

Njezin otac, češki Jevrej bio je hemijski inženjer koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata radio u strateški važnoj industrijskoj proizvodnji što mu je spasilo život. Ipak, veliki dio njezine familije postale su žrtvama holokausta. Njezina "dominantna" majka s kojom je Elfried dijelila kućanstvo i kao odrasla žena i s kojom se nije dobro slagala, bila je iz nekad imućne bečke porodice. Kao dijete, Elfriede je patila od, što je ona smatrala, previše konzervativnog odgoja u tradicionalnoj rimsko-katoličkoj školi. Uporedo, njezina majka je za nju planirala i muzičku karijeru, budući je zarana pokazivala veliku nadarenost. Već u dobi od sedam godina Elfried pohađa sate klavira, orgulja, gitare, violine i pjevanja. Kasnije, studira i stiče diplomu Bečkog konzervatorija, odsjek orgulja. Također studira i historiju umjetnosti i teatrologiju na Bečkom univerzitetu, međutim studij je primorana prekinuti zbog zdravlja.

[uredi] Nobelova nagrada

Komentirajući Nobelovu nagradu rekla je da se osjeća sretnom i očajnom u isto vrijeme: "očajnom zbog činjenice da postajem poznatom, javnom osobom." Tipično za njenu skromnost i profinjenu samoironiju upitala se – feministička književnica s reputacijom - da li je dobila nagradu najviše zbog činjenice što je žena i rekla da bi među njemačkim autorima Peter Handke, kojeg ona drži za "živućeg klasika," bio mnogo prikladniji odabir.

Način na koji joj je uručena Nobelova nagrada (video ceremonija) bila je predmet kritike za neke. Drugi su je cijenili zbog iskrene obznane da pati od agorafobije i socijalne fobije. Jelinek je rekla kako je njena bolest sprječava čak i u odlasku u kino ili letenje avionom (u jednom intervjuu je izjavila kako bi željela da jednog dana bude u mogućnosti da odleti u New York i vidi nebodere prije no što umre), te nije u mogućnosti da prisustvuje ceremoniji. Tako je, opet potpuno u njezinom stilu, rekla, što je i snimljeno: "Jako bih voljela biti i u Stockholmu, ali ja se ne mogu kretati brzo ni daleko kao moja prtljaga."

[uredi] Važnija djela

• "Pijanistica"
• "Naslada"
• "Ljubavnice"