Pula

From Wikipedia

Pula Image:Pula (grb).gif
Županija	Istarska
Broj stanovnika (2001.)	58.594; 105.000 na širem gradskom području; 2007.: 67.803
Poštanski broj	52100
Gradonačelnik/ca	Boris Miletić
Pula Pula na karti Hrvatske

Pula (latinski Pietas Iulia, talijanski Pola, istriotski Pula, slovenski Pulj), najveći grad Istarske županije, leži na jugozapadnom području istarskog poluotoka u dobro zaštićenom zaljevu.

Poput ostatka regije poznata je po svojoj blagoj klimi, mirnome moru i netaknutoj prirodi. Grad ima dugu tradiciju vinarstva, ribarstva, brodogradnje i turizma, a ujedno je i tranzitna luka. Pula je administrativni centar Istre još od rimskoga doba.

[uredi - уреди] Stanovništvo

Pula je najveći grad Istarske županije s metropolitanskim područjem koje broji 90,000 stanovnika (2007. više od 100.000), a uključuje Barban (2,802 stanovnika), Fažanu (3,050 stanovnika), Ližnjan (2,945 stanovnika), Marčanu (3,903 stanovnika), Medulin (6,004 stanovnika), Svetvinčenat (2,218 stanovnika) i Vodnjan (5,651 stanovnika). U samom gradu je prema popisu iz 2001. godine živjelo 58.594 stanovnika, što ga svrstava na deveto mjesto gradova po broju stanovnika u Hrvatskoj.

Gustoća naseljenosti Grada Pule iznosi 1.093,27 stanovnika/km² te je peti grad po gustoći stanovništva u Hrvatskoj.

Stopa nataliteta je 7,95 ‰ a mortaliteta 10,14 ‰ (2001. rođeno je 466 a umrlo 594 osoba), odnosno prirodni prirast je -2,19 ‰ uz vitalni indeks 78,45. Od ukupnog stanovništva, 28.033 ili 47,84 % je muškaraca, a 30.561 ili 52,16 % žena.

Većinu stanovništva čine Hrvati, predstavljeni sa 71.65 % u ukupnom stanovništvu (popis iz 2001.). Etničke manjine i njihov sastav je sljedeći: 3,415 Srba (5.83 %), 2,824 Talijana (4.82 %), 980 Bošnjaka (1.67 %), 731 Slovenac (1.25 %) i ostatak koji zauzimaju ostale manjinske etničke zajednice.^[1] Prema vjeroispovijesti najviše je katolika (40.045 ili 68,34 %).

[uredi - уреди] Geografija

Pula se nalazi na 44° 52' paraleli sjeverne geografske širine i 13° 51' meridijanu istočne geografske dužine, na prosječnoj nadmorskoj visini oko 30 m.

Grad na jugozapadnom kraju istarskog poluotoka, razvio se podno i na sedam brežuljaka (Monte Zaro, Monte Serpente, Monte Ghiro, Monte Magno, Monte Paradiso, Monte Rizzi i Monte Vidal), na unutrašnjem dijelu prostranoga zaljeva i prirodno dobro zaštićene luke (dubine do 38 m) koja je otvorena prema sjeverozapadu s dva prilaza, neposredno s mora i kroz Fažanski kanal.

Današnja površina Grada Pule iznosi 5.165 ha, od čega 4.150 ha na kopnu i 1.015 ha na moru, a omeđena je sa sjevera otocima Sv. Jerolimom i Kozadom, gradskim naseljima Štinjan, Veli Vrh i Šijanskom šumom; s istoka područjima Monteserpo, Valmade, Busoler i Valdebek; s juga Starom Plinarom, marinom Veruda i otokom Veruda; te sa zapada Verudelom, Lungomareom i Musilom.

U Puli prevladava mediteranska klima, blagih zima i toplih ljeta s prosječnom insolacijom 2.316 sati godišnje ili 6,3 sata dnevno, uz prosječnu godišnju temperaturu zraka od 13,2° C (od prosječnih 6,1° C u veljači do 26,4° C u srpnju i kolovozu) i temperaturnom oscilacijom mora od 7 do 26° C.

[uredi - уреди] Povijest

Glavni članak: Historija Pule

Vidi također: Historija Hrvatske

[uredi - уреди] Prapovijest

Amfiteatar u Puli

Ljudski ostaci, datirani unatrag milijun godina prije Krista, pronađeni su u spilji Šandalja blizu Pule.^[2] Lončarija iz perioda neolitika (6000. - 2000. pr.Kr.), koja ukazuje na ljudska naselja, pronađena je u okolici Pule.

Najraniji zapis trajnog naseljavanja na područja grada Pule potječu iz 10. stoljeća p. n. e. Prvo naselje osnovalo je ilirsko pleme Histra, drevnog naroda koje je živjelo u Istri.

Grad je bio poznat grčkim putnicima i moreplovcima, budući da se njegov osnutak povezuje s Kolhiđanima. Pula se spominje u mitološkoj priči o Jazonu i Medeji, koji su oteli zlatno runo. Kolhiđani su se dali u potjeru za Jazonom stigavši do sjevernog Jadrana. Budući da nisu uspjeli uhvatiti Jazona i vratiti zlatno runo, nisu se smjeli vratiti kući, pa su na obližnjoj obali gdje je živjelo ilirsko pleme podigli naselje. Nazvali su ga Polai što znači "grad bjegunaca". Prisutnost grčke kulture dokazuje pronalazak grčke lončarije i dijela Apolonova kipa.

[uredi - уреди] Antičko razdoblje

Rimljani su istarski poluotok zauzeli 177. p. n. e., započevši proces romanizacije. Grad je uzdignut na kolonijalnu razinu između 46. - 45. p. n. e. Tijekom tog razdoblja grad je cvjetao, te je dostigao vrhunac s oko 30,000 stanovnika. Postao je značajna rimska luka s velikim okolnim područjem pod svojom upravom. Nakon građanskog rata 42. p. n. e. između trijumvira Oktavijana, Antonija i Lepida s jedne strane i Cezarovih ubojica Bruta i Kasija s druge, Pula je pristala uz Kasijevu stranu pošto je grad osnovao Kasije Longin, Kasijev brat. Nakon Oktavijanove pobjede kod Akcija 31. p. n. e. grad je razoren i opustošen. Međutim, grad je ubrzo obnovljen na zahtjev Oktavijanove kćeri Julije, te je nazvan Colonia Pietas Iulia Pola Pollentia Herculanea. Podignuta su velika klasična zdanja od kojih je nekoliko preživjelo sve do danas. Rimljani su također u gradu izgradili vodovod i kanalizaciju. Utvrdili su grad bedemom s deset vratiju od kojih su neka još uvijek očuvana: Slavoluk Sergijevaca, Herkulova vrata (u kojima su uklesana imena osnivača grada) i Dvojna vrata. Tijekom vladavine cara Septimija Severa ime grada je promijenjeno u Res Publica Polensis.

Godine 425. grad je postao sjedište biskupa o čemu svjedoče ostaci temelja nekoliko vjerskih građevina.

[uredi - уреди] Srednji vijek

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva grad i regiju su razorili Ostrogoti. Njihova vladavina je završila nakon 60 godina, kad je Pula došla pod Ravenski egzarhat (540-751). Tijekom tog perioda Pula se razvijala pa je postala glavna luka bizantinske mornarice. Katedrala i crkva sv. Marije Formose potječu iz tog razdoblja.

Prvi dolazak Slavena u okolicu grada bilježi se u 7. stoljeću. Povijest grada nastavlja odražavati njegovu lokaciju i važnost, kao i čitave regije, u prekrajanju granica među europskim silama.

Od 788. nadalje Pulom vlada Franačko kraljevstvo pod Karlom Velikim. Pula je postala sjedište izbornih grofova Istre sve do 1077. Mlečani su preuzeli grad 1148., a 1150. Pula je prisegnula na odanost Mletačkoj Republici, postavši tako mletačkim posjedom. Stoljećima kasnije, sreća i sudbina grada ostali su tijesno povezani uz mletačku silu. Godine 1192. osvojili su ga Pižani, ali su ga Mlečani ubrzo vratili pod svoju upravu.

Godine 1238. papa Grgur IX. stvorio je savez između Genove i Venecije protiv Carstva, a uskoro i protiv Pise. Pošto je Pula stala na stranu Pise, grad su opljačkali Mlečani 1243. Ponovno je razoren 1267. te 1397. Kada su Đenovljani porazili Mlečane u pomorskoj bitci.

U Puli je nakon toga počeo polagan pad. Ovo opadanje ubrzano je sukobima lokalnih obitelji: antičkom obitelji Sergijevaca s obitelji Ionotasi (1258-1271) i sukobom Venecije s Genovom oko kontrole nad gradom i njegovom lukom (kasno 13. - 14. stoljeće).

Talijanski pjesnik Dante Alighieri spominje Pulu u svojoj Božanskoj komediji: come a Pola, presso del Carnaro ch'Italia chiude e i suoi termini bagna ili ... i ko što su [grobne rake] kod Pule, blizu žala, gdje Kvarner među Italije pere, ... (Pakao IX, 113-114). Istarski Razvod (1325.) potječe iz istog perioda. To je važan hrvatski dokument napisan na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, pisanim najstarijim hrvatskim alfabetom, glagoljicom.

[uredi - уреди] Mletačka, Napoleonova i rana Habsburška uprava

Mlečani su zauzeli Pulu 1331. i vladali su njome sve do 1797. godine. Tijekom 14., 15. i 16. stoljeća Pulu su napadali i osvajali Đenovljani, hrvatsko-ugarska vojska, habsburška vojska. To je dovelo i do odumiranja brojnih malih srednjovjekovnih naselja i sela. Pored ratnih osvajanja, pulsko i istarsko stanovništvo desetkovano je velikim epidemijama kuge, malarije, tifusa, velikih boginja. Do 1750-ih grad je nastanjivalo samo 300 žitelja.

Nakon propasti Mletačke Republike 1797., kada je Mletke porazio Napoleon, grad postaje dijelom Habsburške Monarhije. Godine 1805. u grad su provalili Francuzi nakon što su porazili Austrijance. Grad je uključen u francusko marionetsko Kraljevstvo Italiju, a zatim stavljen pod izravnu kontrolu Ilirskih provincija Francuskoga Carstva.

[uredi - уреди] Austrougarska i fašistička uprava

Godine 1813. Pula i Istra su vraćeni pod upravu Austrijskog Carstva (kasnije Austro-Ugarskog Carstva), te su postali dio krunske zemlje Austrijskog primorja. Tijekom tog razdoblja Pula je povratila blagostanje. Od 1859. godine pulska ogromna prirodna luka postala je glavna austrijska ratna luka i glavno središte brodogradnje. Grad je proživio preobrazbu iz gradića s izbljedjelim antičkim sjajem u industrijski grad. Otok Lošinj (Lussino) smješten južno od Pule postao je ljetna rezidencija austrijske carske obitelj Habsburg.

Nakon propasti Austrougarskog Carstva 1918., Pula i čitava Istra predani su Italiji prema mirovnom sporazumu. To je razdoblje obilježeno ekonomskim i političkim nemirima. Pod fašističkom vladom Benita Mussolinija, ne-Talijani, posebice slavensko stanivništvo, izloženo je ogromnoj političkoj i kulturnoj represiji, pa su mnogi izbjegli iz grada i Istre. Talijanska uprava trajala je do kapitulacije tijekom Drugog svjetskog rata u rujnu 1943. godine. Njemačka vojska ubrzo je ispunila vakuum koji je nastao povlačenjem talijanskih vojnika. Tijekom njemačke uprave Pula je proživjela najgore razdoblje do tada: uhićenja, deportacije i egzekucije ljudi za koje se sumnjalo da potpomažu partizanskoj borbi. Također, savezničko strateško bombardiranje uzastopno je razaralo čitave dijelove grada.

[uredi - уреди] Poslijeratno i suvremeno doba

Nekoliko godina nakon 1945. Pulom su upravljali Ujedinjeni narodi. Istra je podijeljena u okupacijske zone sve dok regija nije službeno sjedinjena s ostatkom Hrvatske unutar komunističke Jugoslavije 15. rujna 1947. godine.

Kad je grad potpao pod jugoslavensku vlast, većinu njegovog stanovništva činili su etnički Talijani – prema nekim proračunima čak 90 %. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma 1947. većina onih koji nisu odmah nakon 1945. izbjegli učinili su to tada. Između prosinca 1946. i rujna 1947. grad je napustila većina talijanskog stanovništva (istarski egzodus). Između 1947. i 1953. talijansko kulturno naslijeđe (natpisi, simboli itd.) u potpunosti je uklonjeno s pulskim spomenika.

18. kolovoza 1946. u Puli se dogodila strašna eksplozija na Vergaroli.

Godine 1946. C. Schiffer bilježi da u Puli živi 87,787 stanovnika (54,074 (64%) Talijana, 27,102 (32%) Hrvata, 771 Slovenac). Godine 1931. Pula je brojala 41,439 stanovnika, a 1948. ondje je živjelo samo 19,595 stanovnika.

Naposljetku je hrvatski naziv grada, Pula, postao službeni. Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine Pula i Istra postale su dio moderne Republike Hrvatske.

[uredi - уреди] Ekonomija

Brodogradilište Uljanik u Puli

Glavne industrijske grane obuhvaćaju brodogradnju, prerađivačku industriju, turizam, promet, prehrambenu industriju, građevinsku industriju, te ostale nemetalne industrije.

Veće tvrtke smještene u Puli:

Uljanik (brodogradnja) [1]
Tehnomont (brodogradnja) [2]
Istra cement d.o.o. (proizvodnja cementa)
Brionka d.d. (prehrambena industrija) [3]
Schott Boral d.d. (proizvodnja stakla) [4]
Bina Istra d.d. (građevinska industrija) [5]
Istragradnja d.d. (građevinska industrija) [6]
Cesta d.o.o. (građevinska industrija)
Arenaturist d.d. (turizam) [7]
Uniline d.o.o (turizam) [8]

[uredi - уреди] Administrativna podjela

Na području Grada Pule osnovano je 16 mjesnih odbora kao oblika neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana. Svi su mjesni odbori dužni uvažavati interes Grada Pule u cjelini. Mjesni odbor osniva se za dio Grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja).

Mjesni odbori Grada Pule jesu:

Mjesni odbor	Područje	Površina (m²)	Stanovništvo (2001)	Gustoća naseljenosti (st./km²)
Stari Grad	gradske četvrti Grad, Sveti Martin, Portarata i Arsenal	1.803.570	4.803	2663,1
Kaštanjer	gradska četvrt Kaštanjer	688.533	5.166	7502,9
Monte Zaro	gradska četvrt Monte Zaro	323.720	3.502	10818,0
Sv. Polikarp - Sisplac	gradske četvrti Sveti Polikarp, Mornarička bolnica i Sisplac	794.822	7.776	9783,3
Veruda	gradske četvrti Veruda, Valsaline i gradski turistički predjeli Monsival, Saccorgiana i Verudella	1.807.715	5.698	3152,0
Stoja	gradske četvrti Musil, Vergarola, Sveti Petar, Barake, Valkane i gradski turistički predjeli Valovine i Stoja	2.955.950	1.622	548,7
Nova Veruda	gradske četvrti Vidikovac i gradski turistički predjeli Marina Veruda, Fischerhutte i Bunarina	1.369.152	2.748	2007,1
Šijana	gradske četvrti Šijana, Monteghiro i prigradska naselja Valica-Ilirija, Vidrijan i Vernal	3.421.918	6.897	2015,5
Štinjan	prigradska naselja Štinjan, prigradski turistički predjeli Puntakristo, Puntižela, Valdežunac i Camulimenti i otoci Sv. Jerolim, Kozada, Sv. Katarina	6.055.036	1.366	225,6
Veli Vrh	prigradska naselja Veli Vrh, Paganor, Karšiole i prigradski turistički predio Vallelunga	3.596.220	2.944	818,6
Busoler	prigradska naselja Busoler, Škatari, Šikići, Valmade, Monteserpo-Komunal, Kaiserwald i Valtursko polje	11.070.417	2.376	214,6
Valdebek	prigradska naselja Valdebek i Dolinka	4.715.057	2.226	472,1
Arena	gradske četvrti Arena, Croatia i Kolodvor	467.687	4.971	10628,9
Vidikovac	gradske četvrti Monte-rizzi i Drenovica	1.098.976	5.883	5353,2
Gregovica	gradske četvrti Pragrande, Sveti Mihovil, Bolnica i Gregovica	1.408.490	2.680	1902,7
Monvidal	gradske četvrti Monvidal	349.259	2.044	5852,4
	UKUPNO	41.926.522	62.702	1495,5

[uredi - уреди] Promet

Zračna luka Pula smještena jugoistočno od Pule služi kao domaće i međunarodno odredište, koje ponovno postaje jako prometno središte. Prije 1990. godine pulska je zračna luka imala više od 700.000 putnika godišnje. Obližnje međunarodne zračne luke jesu Trst, Rijeka, Ljubljana i Zagreb.

Željeznički promet je danas u Puli slabo razvijen, izuzev županijskog željezničkog prijevoza kojim se u Pulu i obrnuto iz velikog dijela Istre svakodnevno vozi priličan broj putnika (Pula-Lupoglav). Razlog tomu je činjenica da Pula nije izravno povezana s ostatkom hrvatskog sustava željeznica, već se u druge dijelove Hrvatske mora putovati preko Slovenije. Planovi za izgradnju tunela koji trenutno predstavlja 'kariku koja nedostaje' između istarskih željeznica i Rijeke postojali su mnogo godina, ali unatoč nekoliko puta započetim radovima nisu nikad završeni do kraja.

Istočnim krakom Istarskog ipsilona Pula je spojena na mrežu hrvatskih autocesta, a zapadnim krakom iste poluautoceste izravno je spojena sa slovenskim autocestama, dakle, čitavim sustavom autocesta EU-a. U tijeku je širenje Istarskog ipsilona u puni profil autoceste.

Pula je autobusima povezana velikim brojem mjesnih, domaćih i međunarodnih linija koje kreću s glavnog autobusnog kolodvora u samome gradu. Javni gradski prijevoz održava Pulapromet, svakim danom od 05:00 do 23:00 sata, na 11 gradskih i 12 prigradskih linija.

Putnički pomorski promet također povezuje grad s obližnjim otocima, ali i s Lošinjom, Zadrom, te Venecijom u Italiji.

Pula je imala električni tramvajski sustav na početku 20. stoljeća. Izgrađen je 1904. kao dio pulskog gospodarskog uzlaza tijekom austrougarske uprave. Nakon Prvog svjetskog rata, tijekom fašističke uprave, potreba za tramvajskim prijevozom je opala, pa je tramvaj konačno ukinut 1934. godine.

[uredi - уреди] Obrazovanje

thumb|right|Rektorat Sveučilišta u Puli U Puli djeluje 13 osnovnih škola i 12 srednjih škola, od kojih je jedna talijanska osnovna i srednja škola, te jedna privatna osnovna škola i gimnazija. Od visokoškolskih institucija u Puli postoji Sveučilište Jurja Dobrile osnovano 2006. koje je obuhvatilo prethodno postojeće pulske fakultete, Visoka tehnička škola u Puli - Politehnički studij, Viša trenerska škola u Puli, te Veleučilište u Rijeci - Poslovni odjel - Odsjek Pula.

[uredi - уреди] Kultura

Kao rezultat svoje bogate političke povijesti, Pula je grad s kulturnom mješavinom ljudi i jezika s Mediterana i srednje Europe, iz antike i suvremenosti. Pulska arhitektura odražava te povijesne slojeve. Stanovnici su obično vični stranim jezicima, posebice talijanskom, a često i njemačkom i engleskom. Od 30. listopada 1904. do ožujka 1905. irski pisac James Joyce podučavao je engleski jezik u školi Berlitz; njegovi studenti uglavnom su bili austrougarski mornarički časnici koji su bili stacionirani u mornaričkom brodogradilištu. Za vrijeme svog boravka u Puli organizirao je mjesno tiskanje svojega djela The Holy Office, satiri o Williamu Butleru Yeatsu i Georgeu Russellu. U isto vrijeme na Brijunskim otocima radio je liječnik i mikrobiolog Robert Koch.

[uredi - уреди] Ostale kulturne lokacije i događaji

U Puli trenutno postoje dva muzeja, Arheološki muzej Istre i Povijesni muzej Istre. Ostali muzejski postavi mogu se pronaći u Amfiteataru, Augustovom hramu i Nezakciju. U planu je otvaranje i četiri nova muzeja, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Istre, Muzeja tiskarstva, Pomorskog muzeja, te Muzeja Antuna Motike.

Grad ima i dvije knjižnice, "Sveučilišnu knjižnicu u Puli" u sastavu Sveučilišta Jurja Dobrile, te "Gradsku knjižnicu i čitaonicu" koju čine Središnja knjižnica i ogranci: Knjižnica Veruda, Knjižnica Vodnjan, Knjižnica Žminj, Dječja knjižnica.

Najvažnija kazališna ustanova je "Istarsko narodno kazalište (INK) - Gradsko kazalište Pula". Od ostalih kazališta postoje "MILK - Malo istarsko lutkarsko kazalište" i "Kazalište Dr. Inat".

Iako je kroz povijest imala brojne kinematografe koje su posjećivali brojni građani, danas djeluje samo jedno kino, "Kino Zagreb". Od kraja 2007. godine izvodi se potpuna rekonstrukcija, a novouređeno će kino, s novim imenom, vrata otvoriti uoči filmskog festivala u lipnju 2008. Uz ovo kino postoji i "Kinoteka INK-a" i sezonski otvoreno "Ljetno kino na Kaštelu".

Na području grada djeluju 4 kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicionalne istarske običaje, ali jednako tako i prezentiraju suvremena glazbena djela. Kulturno-umjetnička društva su "OKUD Istra", "KUD Matko Brajša Rašan", "KUD Uljanik" i "KUD Lino Mariani".

Glazbena scena je prepuna raznih stilova, od poznatih grupa poput Atomskog skloništa, KUD Idijota i Nole pa sve do underground kulture. Od brojnih klubova tu su "Klub Uljanik", "Aruba club", "Monte Serpente", "Pietas Iulia", "Metamedia", "Monteparadiso", "Imperial", "Zen", "E&D", "Rock Caffe", "Cabahia", "Podroom", "Actors Studio", "Peti element", "The Cube", "MMC Student".

[uredi - уреди] Znamenitosti

Hram Rome i Augusta

Grad je najpoznatiji po svojim sačuvanim antičkim rimskim građevinama od kojih je najpoznatiji amfiteatar iz prvog stoljeća, šesti po veličini u svijetu, popularno zvan Arena. Jedan je od najbolje sačuvanih amfiteatara iz antike te se i danas koristi tijekom ljetnih filmskih festivala i raznih kulturnih priredbi. Tijekom Drugog svjetskog rata za vrijeme talijanske fašističke uprave javili su se pokušaji rastavljanja i prijenosa amfiteatra na talijansko kopno, no ideja je ubrzo napuštena zbog visoke cijene izvedbe.

Druge dvije značajne i dobro očuvane antičke rimske građevine su trijumfalni luk, Slavoluk Sergijevaca iz 1. stoljeća i Hram Rome i Augusta, također iz 1. stoljeća, koji je sagrađen na forumu za vrijeme vladavine rimskog cara August.

Dvojna vrata (Porta Gemina) jedna su od nekoliko vratiju preostalih nakon rušenja gradskih zidina na poečtku 19. stoljeća. Potječu iz sredine 2. stoljeća, a nastala su na mjestu starijih vrata. Sastoje se od dva luka, stupova, ravnog arhitrava i dekoriranog friza. U blizini se mogu pronaći ostaci starih gradskih zidina.

Herkulova vrata su najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli, izgrađena sredinom 1. stoljeća pr. Kr. Na zaglavnom kamenu isklesana je glava Herkula, zaštitnika antičkog grada Pole, i njegova toljaga. Oštećeni natpis, u blizini toljage, sadrži imena Lucija Kalpurnija Pisona i Gaja Kasija Longina kojima je Rimski Senat povjerio osnivanje rimske kolonije Pole. Stoga se može zaključiti da je Pula osnovana između 47. i 44. pr. Kr.

Augustinski Forum sagrađen je u 1. stoljeću blizu mora. Tijekom rimskog razdoblja okruživali su ga hramovi Jupitera, Junone i Minerve. Ovaj rimski trgovački i administrativni centar grada ostao je glavni trgom klasične i srednjovjekovne Pule. Administrativni i legislativni centar grada i danas je smješten na tom dijelu. Hram Rome i Augusta ostao je očuvan do danas. Dio stražnjeg zida Junoninog hrama ugrađen je u Komunalnu palaču u 13. stoljeću.

Dva rimska kazališta oduprla su se povijesnim pustošenjima. Malo rimsko kazalište promjera oko 50 m potječe iz 2. stoljeća, dok su od Velikog rimskog kazališta promjera 100 m iz 1. stoljeća ostale samo ruševine na južnom rubu grada.

Stare gradske četvrti s uskim ulicama uz koje se nalaze srednjovjekovne i renesansne zgrade, popločene su još uvijek antičkim rimskim pločama.

Bizantinska kapelica sv. Marije Formose, ostatak istoimene ranokršćanske bazilike koja je činila dio sklopa Benediktinske opatije, podignuta je u drugoj polovici 6. st. u obliku grčkog križa nalik crkvama u Ravenni. Sagrađena je zahvaljujući ravenskom nadbiskupu Maksimijanu, porijeklom iz Istre. Trobrodna bazilika imala je dvije bočne kapele uz svetište, od kojih je južna sačuvana do danas, a sjeverna je dobrim dijelom ugrađena u susjedne stambene zgrade. Dekoracije nalikuju onima iz Mauzoleja Gale Placidije u Ravenni. Nadvratni zid sadrži bizantinsku klesanu kamenu ploču. Zidne slike iz 15. stoljeća mogle bi biti restauracije ranokršćanskih slika. Kada su Mlečani opustošili Pulu 1605., odnijeli su mnoge dragocjenosti iz kapelice u Veneciju, uključujući četiri stupa orijentalnog alabastera koji stoje iza visokog oltara Bazilike sv. Marka.

thumb|left|Crkva sv. Franje Samostan i crkva sv. Franje potječu s kraja 13. stoljeća. Sagrađeni su 1314. u kasnom romaničkom stilu s gotičkim dodacima poput rozete. Jednobrodna crkva sadrži tri apside. Neobično obilježje ove crkve je dvostruka propovjedaonica kojoj jedan kraj strši izvan glavnog dijela zgrade prema ulici. Drveni poliptih iz 15. stoljeća kojega je izradio emilijanski umjetnik krasi oltar. Zapadni portal urešen je motivima školjki i rozetom. Pridruženi samostan potječe iz 14. stoljeća. Klaustar prikazuje antičke rimske rukotvorine.

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je u 6. stoljeću, kada Pula postaje sjedište biskupije, nad ostacima izvornog mjesta na kojem su se kršćani okupljali i molili tijekom rimskih vremena. Proširena je u 10. stoljeću. Nakon što su je Đenovljani razorili, a Mlečani opustošili, gotovo u potpunosti je obnovljena u 15. stoljeću. Današnju formu dobila je u 16. stoljeću kada joj je dodana kasno renesansna fasada. Crkva i danas sadrži nekoliko romaničkih i bizantinskih obilježja poput dijelova zidova (datiranih u 4. stoljeće), nekoliko izvornih kapitela i gornjih prozora glavnog broda. U području oltara i u sobi okrenutoj na jug još se uvijek mogu vidjeti fragmenti podnog mozaika iz 5. i 6. stoljeća s natpisima štovatelja koji su platili mozaike. Prozori pobočnih lađa rekonstruirani su u gotičkom stilu nakon požara 1242. godine. Zvonik ispred crkve građen je između 1671. i 1707. kamenom od amfiteatra. Ispred crkve stajala je i krstionica iz 5. stoljeća koja je srušena 1885. godine.

Pravoslavna crkva sv. Nikole s poligonalnom apsidom ravenskog stila, izvorno potječe iz 6. stoljeća, ali je djelomično nadograđena u 10. stoljeću. 1583. godine namijenjena je pravoslavnoj zajednici u Puli, uglavnom izbjeglicama s Cipra i Naupliona. Crkva posjeduje nekoliko ikona iz 15. i 16. stoljeća i ikonostas kojeg je izradio grčki umjetnik Tomios Batos u 18. stoljeću.

Kaštel zvjezdolikog oblika s četiri bastiona smješten je na vrhu središnjeg brežuljka starog grada. Sagradili su ga Mleci nad ostacima rimskog Kapitolija u 14. stoljeću prema planovima francuskog vojnog arhitekta Antoinea de Villea. Od 1961. u njemu se nalazi Povijesni muzej Istre. U blizini, na jugoistočnim padinama, mogu se vidjeti ostaci kazališta iz 2. stoljeća.

Arheološki muzej Istre nalazi se u parku na razini nižoj od rimskog kazališta, a blizu Dvojnih vratiju. Muzejsku zbirku je pokrenuo maršal Marmont u kolovozu 1802. kada je prikupio nekoliko kamenih spomenika iz hrama Rome i Augusta. Današnji muzej otvoren je 1949. godine i sadrži bogatstva sakupljena u Puli i okolici od prapovijesti do srednjeg vijeka.

[uredi - уреди] Turizam

Prirodna ljepota pulske okolice i tirkizno plavoga Jadranskoga mora učinili su grad međunarodno popularnim ljetnim odmorišnim odredištem. Obližnji biser je nacionalni park Brijuni kojeg su posjetili mnogi svjetski vođe dok je još bio ljetna rezidencija vremešnog državnika Josipa Broza. Rimske vile i hramovi još uvijek leže zakopani među obradivim poljima i duž obale nekoliko okolnih ribarskih i poljodjelskih naselja. Obalne vode nude plaže, ribarenje, ronjenje do olupina antičkih rimskih galija i ratnih brodova iz Prvog svjetskog rata, te plovidba u netaknute špilje i velike i male otoke.

Pula je završna točka biciklističke rute EuroVelo 9 koja ide od Gdanjska na Baltičkome moru kroz Poljsku, Češku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku.

Na obližnjim morskim obalama mogu se vidjeti otisci dinosaura od kojih su zasigurno važni pronalasci napravljeni na neotkrivenom mjestu pored Bala.

[uredi - уреди] Sport

U Puli djeluje brojni sportski klubovi i organizacije. Nogometni klubovi na području Pule su "NK Istra", "NK Istra 1961", "NK Pula ICI", "NK Veli Vrh". Tradiciju boćanja održavaju klubovi "Olimpija" i "Uljanik". Borilačke vještine promiču hrvački klub "Istarski borac" i boksački klub "Pula".

Pula kao primorski grad sadrži brojne klubove vezane uz vodene sportove: vaterpolski klubovi "UPAS Jadrograd" i "Pula", veslački klub "Istra", jedriličarski klubovi "Uljanik" i "Vega", te plivački klubovi "Pula" i "Arena".

U gradu još djeluju košarkaški klubovi "Pula 1981", "Žkk Pula" i "Stoja", odbojkaški klubovi OTP banka,Veli Vrh atletski klub "Istra", rukometni klubovi Žrk Arena i Rk Arena, stolnoteniski klubovi "Istra" i "Arena", te Udruga za promicanje amaterskog sporta (UPAS).

[uredi - уреди] Obližnji gradovi i naselja

Zračni snimak Pule

Bale (Valle)
Banjole (Bagnole)
Barban (Barbanna)
Brijuni (Brioni)
Fažana (Fasana)
Galižana (Gallesano)
Ližnjan (Lisignano)
Medulin (Medolino)
Pomer (Pomero)
Premantura (Promontore)
Šišan (Sissano)
Štinjan (Stignano)
Valtura (Altura)
Vodnjan (Dignano)
Vinkuran (Vinkuran)

[uredi - уреди] Poznate osobe

Wolf von Aichelburg, rumunjsko-njemački pisac.
Miroslav Bertoša, hrvatski povjesničar
Boris Biletić, hrvatski književnik
Egidije Bulešić, kandidat za sveca, časni sluga Božji, humanitarni djelatnik, mornar, brodski tehnički crtač
Sergio Endrigo, jedan od najslavnijih talijanskih kantautora, rođen 1933. godine u Puli
Franz Karl Ginzkey, austrijski časnik, pjesnik i pisac
Alojz Gradnik, slovenski pjesnik, radio u Puli kao sudac
Karl Albrecht von Habsburg-Lothringen, austrijski i poljski časnik i zemljoposjednik
Miklós Horthy, admiral, posljednji zapovjednik austro-ugarske flote, mađarski regent, živio u Puli između 1901. i 1918.
Jakov iz Pule, franjevac, arhitekt i graditelj
Vinko Jelovac, hrvatski košarkaš i trener
James Joyce, irski pisac, predavao engleski u Puli
Robert Koch, liječnik, djelovao na obližnjim Brijunskim otocima
Krisp, sin rimskog cara Konstantina Velikog, ubijen 326. u Puli
Matko Laginja, hrvatski političar i književnik
Luigi Mioni, fotograf
Mijo Mirković (pseudonim Mate Balota), hrvatski književnik i znanstvenik
Antun Motika, hrvatski slikar, rođen 1902. godine u Puli
Daniel Načinović, hrvatski književnik
Maximilian Njegovan, admiral, zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice i šef Odjela mornarice Ministarstva rata 1917.- 1918.
Tamara Obrovac, pjevačica i skladateljica
Johann Palisa, austrijski astronom, voditelj Mornaričke zvjezdarnice u Puli, otkrio oko 30 asteroida
Herman Potočnik (pseudonim Hermann Noordung), slovenski inženjer za raketnu tehnologiju i pionir astronautike, rođen 1892. godine u Puli
Stiven Rivić, hrvatski nogometaš, trenutno u njemačkom klubu Energie Cottbus
Antonio Smareglia (1854-1929), talijanski skladatelj
Georg Ritter von Trapp, austrijski pomorski junak, prema njegovom životu snimljen film Moje pjesme, moji snovi, živio u Puli
Hede von Trapp, austrijska umjetnica
Alida Valli, poznata glumica, među ostalim odigrala glavnu žensku ulogu u filmu Treći čovjek, rođena u Puli
Dragan Velikić, književnik, odrastao u Puli, koja je mjesto radnje u većini njegovih romana
Antoine De Ville, francuski vojni arhitekt
Slavko Zlatić, hrvatski skladatelj i muzikolog

[uredi - уреди] Gradovi pobratimi i partnerski gradovi

[uredi - уреди] Povelje o bratimljenju

Graz, Austrija (1972., suradnja od 1961.)
Trier, Njemačka (1971.)
Imola, Italija (1972.)
Verona, Italija (1982.)
Kranj, Slovenija
Image:Čabar (grb).gif Čabar, Hrvatska (1974.)
Image:Varaždin (grb).gif Varaždin, Hrvatska (1979.)
Hekinan, Japan (2007.)

[uredi - уреди] Ostali oblici suradnje

Segedin, Mađarska (Pismo namjere o suradnji iz 2003.)
Veles, Makedonija (Nacrt sporazuma o prijateljstvu i kulturnoj suradnji iz 2002.)
Novorossijsk, Rusija (Protokol o suradnji i bratimljenju iz 1997.)

[uredi - уреди] Jake prijateljske veze i stalni kontakti s ostalim gradovima

Beč, Austrija
više gradova iz Štajerske, Austrija
Pečuh, Mađarska
15px Brno, Češka
Villefranche-de-Rouergue, Francuska (mjesto hrvatskog ustanka, suradnja od 2005.)