Violina

Izvor: Wikipedija

Violina
Gusle (arhaizam)

Klasifikacija
Žičani instrumenti (gudački instrumenti)
Raspon tonova

Srodni instrumenti
Ostali gudački instrumenti
Glazbenici
Klasični violinisti Antonio Vivaldi Niccolo Paganini Pablo de Sarasate Fritz Kreisler Henri Vieuxtemps Camilla Urso Isaac Stern David Oistrakh Itzhak Perlman Viktoria Mullova Stefan Milenkovich Franjo Krežma Zlatko Baloković Laura Vadjon Ivana Marija Barišić Jazz violinisti Joe Venuti Stephane Grapelli Stuff Smith Jean-Luc Ponty Violinisti u narodnoj glazbi Panna Cinka (romska glazba) Roby Lakatos (romska glazba) Alison Krauss (bluegrass) Frankie Gavin (irska glazba) Popis violinista
Graditelji
Povijesni graditelji Obitelj Guarneri Obitelj Amati Antonio Stradivari Jacob Stainer Suvremeni graditelji Slavko Domitrović

Violina je gudački instrument sa četiri žice, i od svih gudačkih instrumenata proizvodi najviše tonove i najmanjih je dimenzija. Riječ violina posredstvom romanskih jezika dolazi iz srednjovjekovne latinske riječi vitula što označava žičano glazbalo.^[1] Osoba koja svira violinu zove se violinist ili violinistica.

Sadržaj

1 Povijest violine
2 Građa i mehanika violine
- 2.1 Žice
- 2.2 Raspon tonova
3 Ugađanje
4 Gudalo
5 Sviranje violine
- 5.1 Lijeva ruka
- 5.2 Desna ruka i boja zvuka
  - 5.2.1 Pizzicato
6 Vanjske poveznice

[uredi] Povijest violine

Violina je nastala u sjevernoj Italiji u ranom 16. stoljeću. Prvi graditelji violina vjerojatno su spojili elemente tri tada raširena glazbala: rebek koji je bio u uporabi od 10. stoljeća (nastao od arapskog glazbala zvanog rabab), renesansne gusle i lira da braccio.^[2] Jedan od najranijih detaljnih opisa tog glazbala, uključujući i njegovo ugađanje je Jambe de Ferov Epitome musical, objavljen u Lyonu 1556.^[3] Do tada se violina već bila počela širiti Europom. Najstariju dokumentiranu violinu sa četiri žice nalik modernoj, izgradio je 1555. godine Andrea Amati. Druge violine koje se spominju ranije imale su samo tri žice. Postala je omiljeno glazbalo među uličnim sviračima i plemstvom, što pokazuje i činjenica da je francuski kralj Karlo IX 1560. godine od Amatija naručio 24 violine.^[4] Iz toga kompleta je i najstarija očuvana violina poznata kao "Karlo IX", proizvedena u Cremoni oko 1560. Violina "Mesija" ili "Le Messie" (poznata i kao "Salabue" koju je proizveo Antonio Stradivari 1716. nikada nije korištena i još uvijek je u neiskvarenom stanju. Danas se nalazi u muzeju Ashmolean u Oxfordu.^[5]

Oltar svetog Zaharije, (detalj), Venecija, autor Giovanni Bellini, 1505.

Najpoznatiji graditelji violina živjeli su između 16. i 18. stoljeća:

Amati, talijanska obitelj graditelja violina: Andrea Amati (1500.-1577.), Antonio Amati (1540.-1607.), Hieronymus Amati I (1561.-1630.), Nicolo Amati (1596.-1684.), Hieronymus Amati II (1649.-1740.)
Guarneri, talijanska obitelj graditelja violina: Andrea Guarneri (1626.-1698.), Pietro od Mantove (1655.-1720.), Giuseppe Guarneri (Joseph filius Andreae) (1666.-1739.), Pietro Guarneri (Mlečanin) (1695.-1762.) i Giuseppe (del Gesu) (1698.-1744.)
Obitelj Stradivari, (1644.-1737.) iz Cremone
Gagliano, talijanska obitelj graditelja violina: Alessandro, Nicolo I i Ferdinand su najistaknutiji članovi
Giovanni Battista Guadagnini iz Piacenze (1711.-1786.)
Jacob Stainer (1617.-1683.) iz Absama u Tirolu

[uredi] Građa i mehanika violine

[uredi] Žice

Violina ima 4 žice, koje se ugađaju po kvintama: G mali, D jedan, A jedan ,E dva. Točan ton se dobiva zatezanjem ili otpuštanjem žica pomoću ključeva, a čista kvinta između žica dobiva se zatezanjem ili opuštanjem "šarafa".

[uredi] Raspon tonova

[uredi] Ugađanje

Violina, kao i ostala gudačka glazbala ugađa se prema tonu A ( jedan ). Na klaviru, ili pomoću glazbene vilice, dobiveni ton A se uspoređu je sa tonom A na violini. Ako je ton nečist, žica se zateže ili otpušta sve dok ne zvuči jednako čisto kao prvobitni ton A dobiven klavirom ili gl. vilicom. Kasnije, kada je ton A ugođen, ugađaju se ostale žice prema čistoj kvinti.

[uredi] Gudalo

Sastoji se od štapa, struna ( načinjenih od konjskih dlaka ), žabice i vrha. Na strune se nanosi kalafonij tj. neka vrsta smole radi ugodnijeg zvuka. Za strune gudala koristi se rep muškog konja, jer ženkin dolazi u kontakt s urinom.

[uredi] Sviranje violine

[uredi] Lijeva ruka

Lijevom rukom sviramo tonove po žici. Za razliku od klavirista koji sviraju s pet prstiju, violinisti peti prst ( palac ) koriste za pridržavanje vrata violine. Ostalim prstima (1,2,3,4) sviraju tonove. Lijeva ruka mora biti u potpunosti opuštena kako bi s lakoćom mogli prelaziti u pozicije i preko žica.

Vibrato je tehika sviranja, koja je jako raširena. Dobiva se tako da prstom lagano počnemo vibrirati, odnosno ljuljati prst ne mičući ga sa žice i time dobivajući vibrijajući zvuk tona. Koristi se pri ukrašavanju dužih tonova.

Pizzicato lijevom rukom je veoma zahtjevna tehnika sviranja, s kojom se koristio Niccoló Paganini. Npr. 3. prstom, ton odsviramo gudalom, a onda tim trećim prstom trznemo po praznoj žici. Zvuk je nebičan, čaroban i virtuozan.