Nicolas Sarkozy
Izvor: Wikipedija
 |
|
|
23. Predsjednik Francuske
6. Predsjednik Pete Republike |
|
|---|---|
| Trenutni | |
| U službi od 16. svibnja 2007. |
|
| Prethodnik | Jacques Chirac |
| Nasljednik | trenutačni |
|
Ministar unutarnjih poslova
|
|
| U službi 29. kolovoza 2000. – 7. svibnja 2002. 31. svibnja 2005. - 26. ožujka 2007. |
|
| Predsjednik | Jacques Chirac |
| Prethodnik | Daniel Vaillant Dominique de Villepin |
| Nasljednik | Dominique de Villepin François Baroin |
|
|
|
| Rođenje | 28. siječnja 1955. Pariz, Francuska |
| Politička stranka | UMP |
| Supruga | 1) Marie-Dominique Culioli (rastava 1996.) 2) Cécilia Ciganer-Albeniz (rastava 2007.) 3) Carla Bruni |
| Vjera | rimokatolik |
Nicolas Sarkozy (rođen kao Nicolas Paul Stéphane Sarközy de Nagy-Bocsa, Pariz, 28. siječnja 1955.), francuski političar i predsjednik Francuske.
[uredi] Biografija
Rođen u Parizu kao sin mađarskog imigranta Pála Sárközyja i Andrée Mallah, francuske Židovke. Otac mu je bio pripadnik nižeg mađarskog protestantskog plemstva. Pál Sárközy je do emigracije u Francusku pored mjesta Szolnok u Mađarskoj posjedovao veći zemljišni posjed i manji dvorac. Sa nadiranjem Crvene armije 1944. godine Pál Sárközy izbjegao je preko Njemačke u Francusku gdje je regrutiran u Legiju stranaca u kojoj je proveo razdoblje do 1948. kada se seli u Pariz gdje upoznaje Nicolasovu majku Andrée Mallah sa kojom je dobio troje djece, Nicolasa, Guillaumea i Francois.
Tijekom djetinjstva otac Pál Sárközy napušta obitelj i ostavlja ju bez financijske pomoći pa je Nicolas bio prisiljen brinuti se sam o sebi. Nakon školovanja i studija prava osniva reklamnu agenciju koja mu je donijela bogatstvo.
[uredi] Politička karijera
Politička karijera Nicolasa Sarkozyja počela je u njegovoj 22. godini kada se uključio u neodegolističku stranku i kada je postao vijećnik u bogatom pariškom predgrađu Neuilly-sur-Seine u kojem je kasnije postao i načelnik. U nacionalnim okvirima postao je poznat nakon talačke krize u navedenom predgrađu 1993. godine pri čemu je on odigrao značajnu pregovaračku ulogu prije nego je policija likvidirala otmičara.
Nakon toga događaja politička karijera Nicolasa Sarkozyja kreće u uzlaznom smijeru. Postaje ministar za proračun u vladi Édouarda Balladura u razdoblju 1993. do 1995. 1999. godine na kratko postaje i predsjednik neodegolističke partije, a 2002. godine nakon što je Jacques Chirac postao predsjednik Francuske ulazi u vladu kao ministar unutarnjih poslova, nakratko kao ministar financija da bi se ponovno vratio na položaj ministra unutarnjih poslova.
Nicolas Sarkozy je karizmatičan političar poznat po svojim oštrim i jasnim istupima protiv kriminala. Kritičari ga optužuju za demagogiju, populizam i desničarenje.
Tijekom 2006. godine izborio je ispred svoje stranke Union pour un mouvement populaire (UMP) kandidaturu za francuskog predsjednika pa je u prvom krugu predsjedničkih izbora održanih 22. travnja 2007. osvojio najveći broj glasova i ušao u drugi krug koji se održao 6. svibnja 2007. Nicolas Sarkozy pobijedio je u drugom krugu predsjedničkih izbora protukandidatkinju Segolène Royal te je time postao francuski predsjednik i nasljednik Jacquesa Chiraca.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Povijest – Francuska – II. Republika – III. Republika – IV. Republika – V. Republika Francuske u II. svjetskom ratu i smatraju se neslužbenim predsjednicima Francuske. De Gaulle je bio predsjednik Slobodne Francuske, a Pétain je bio predsjednik Vichyevske Francuske i ti naslovi nisu bili službeni naslovi predsjednika Francuske, ali su bili naslovi predsjednika tih država. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
