Bjeloruski jezik
Izvor: Wikipedija
Белару́ская мо́ва |
|
Države govorenja: |
Bjelorusija, Poljska i 14 inih država |
Regije govorenja: |
Europa |
Broj govornika: | 7-8 milijuna |
Rang: | |
Razredba: | indoeuropski
|
Službeni status | |
Služben u: | Bjelorusija i 12 općina u Vojvodstvu Podlesje u Poljskoj |
Regulatori: | Bjeloruska akademija znanosti Нацыянальная акадэмія навукаў Беларусі |
Jezični kôd | |
ISO 639-1: | be |
ISO 639-2: | bel |
SIL | BEL |
Vidi također: Jezik | Popis jezika |
Bjeloruski jezik, istočnoslavenski jezik koji je materinski jezik oko devet milijuna Bjelorusa.
Sadržaj |
[uredi] Srednjovjekovna povijest
Već od 12. stoljeća na bjeloruskom se području razvijala crkvenoslavenska pismenost čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim je crkvenoslavenskim pisana «Biblija Ruska» koju je u Pragu 1517.-1519. izdao F. Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom je Velikom Vojvodstvu od 14. do 17. stoljeća u uporabi bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik koji je u 16. st. stekao položaj i službenog jezika. U tom su stoljeću starobjeloruskim književnim jezikom (starabelaruskaja litaraturnaja mova) tiskane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katekizam (1562.) i prijevod Novog zavjeta (1574.), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko 1580. tiskao je evanđelistar. Službena je uporaba jezika zabranjena 1696. g.
[uredi] Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u Europi
U prvoj se polovici 19. stoljeća pojavljuju prva književna djela na bjeloruskome narodnom jeziku, ali je tek nakon revolucije 1905. službeno dopuštena njegova uporaba. Osobito je važnu ulogu u razvoju suvremenoga bjeloruskog standardnog jezika odigrao časopis »Naša niva« oko kojega su se okupili najpoznatiji pisci i publicisti bjeloruskoga narodnog preporoda.
[uredi] Bjeloruski u SSSR-u
Od 1933. do 1990. bjeloruski je bio izložen snažnoj i sustavnoj rusifikaciji tako da danas velik broj Bjelorusa uopće ne govori materinski jezik. Prema popisu stanovništva 1989. od 7,9 milijuna Bjelorusa u Bjelorusiji, samo je 6, 34 milijuna (80,25%) navelo bjeloruski kao materinski jezik.
[uredi] Bjeloruski u nezavisnoj Bjelorusiji
Između 1990. i 1994. nastupilo je kratko razdoblje nacionalnoga buđenja i preporoda. U siječnju 1990. Vrhovni je sovjet Bjelorusije proglasio bjeloruski službenim jezikom. Međutim, 1995. g., poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba čvrstorukaškoga režima Lukašenke, nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje. Od 16. stoljeća do Drugoga svjetskog rata bjeloruski su se tekstovi pisali i ćirilicom i latinicom, a danas se bjeloruski piše samo ćirilskim pismom koje ima 32 znaka.
[uredi] Vidi još
[uredi] Vanjske poveznice
Istočnoslavenski | bjeloruski | staroruski † | staronovgorodski dijalekt † | ruski | istočnorusinski | starobjeloruski † | ukrajinski |
Zapadnoslavenski | češki | kašupski | knaanski † | donjolužičkosrpski | zapadnorusinski | polabski † | poljski | pomorjanski † | slovački | slovinački † | gornjolužičkosrpski |
Južnoslavenski | banatskobugarski | bošnjački | bugarski | gradišćanskohrvatski | crkvenoslavenski | hrvatski | makedonski | moliškohrvatsko narječje | crnogorski | starocrkvenoslavenski † | srpski | srpskohrvatski (†) | slavenski (Grčka) | slovenski |
Ini | praslavenski † | russenorsk † | slavenosrpski † | slovio |
† Izumrli jezici |