Mirko Norac
From Wikipedia
Mirko Norac (19.9. 1967. -) je bivši general Hrvatske vojske i sinjski alkarski vojvoda, koji je 2003. godine bio osuđen na 12 godina zatvore za ratne zločine počinjene u Gospiću 1991. godine.
Mirko Norac se rodio u selu Keve kraj Otoka u blizini Sinja. Nakon završene škole radio je kao konobar. Godine 1990., nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i dolaska na vlast HDZ-a pridružio se antiterorističkoj jedinici Lučko hrvatske policije - jezgri buduće Hrvatske vojske.
Nakon što je sudjelovao u nekoliko okršaja u ranoj fazi rata u Hrvatskoj, u jesen 1991. je poslan u Gospić, koji se tada nalazio na liniji fronta između hrvatskih i krajiških snaga (podržanih od strane JNA). U septembru 1991. rukovodio je akcijom zauzimanja kasarni JNA kojom su se lokalne hrvatske snage naoružale i bile u stanju obraniti grad. Ubrzo nakon toga postao je bliski suradnik lokalnog političara Tihomira Oreškovića poznatom po ekstremnim političkim stavovima, te se učlanio u stranku Hrvatski državotvorni pokret (HDP).
U oktobru 1991. Norac je osobno sudjelovao u masakru nekoliko desetaka građana srpske nacionalnosti. Početkom 1992. dobio je čin pukovnika, a u jesen komandu nad 118. brigadom HV. Nešto kasnije je postao komandant 6. (kasnije 9.) gardijske brigade HV te sudjelovao u Operaciji Maslenica. U septembru 1993. sudjelovao je u Operaciji Medački Džep prikikom koje su počinjeni ratni zločini nad srpskim civilima.
Godine 1994. Norac je imenovan alkarskim vojvodom, a godinu dana kasnije je sudjelovao u Operaciji Oluja. Rat je završio s činom general-bojnika, a godinu dana kasnije je imenovan komandantom Kninskog zbornog područja.
U jesen 2000. godine, nakon dolaska Trećesiječanjske vlasti na čelo Hrvatske, Norac je zajedno s 12 generala potpisao protest protiv kriminalizacije Domovinskog rata , odnosno nastojanja tadašnjih hrvatskih vlasti da se počnu procesuirati ratni zločini počinjenih od strane hrvatskih snaga. Predsjednik Stipe Mesić je tada svu 12-oricu generala prisilno penzionirao, navodeći kao argument nedopušteno uplitanje vojnih oficira u politiku.
S vremenom su počele spekulacije da Haški sud namjerava zatražiti Norčevo izručenje od Hrvatske kako bi mu se sudilo za sudjelovanje u gospićkom masakru. 8.2. 2001. protiv Norca je izdat nalog za hapšenje. Norac je zamolio zagrebačku policiju da mu omogući predaju u Rijeci kako bi izbjegao medije. Nakon što mu je udovoljeno zahtjevu je pobjegao.
Ubrzo nakon toga u Sinju i drugim mjestima Dalmatinske Zagore su niknule barikade, odnosno došlo je do blokada prometa nalik na balvan revoluciju. Oni su koincidirali s masovnim protestima u znak podrške Mirku Norcu, kao i protiv "izdajničke" vlade Stipe Mesića i Ivice Račana. Ti su protesti kulminirali s zborom na splitskoj Rivi gdje se okupilo oko 100.000 ljudi, a na kojem je sudjelovao i tadašnji vođa HDZ-a Ivo Sanader, tražeći da se prekine postupak protiv Norca i svih hrvatskih generala, odnosno spriječi njihovo izručenje u Haag.
Protesti su duboko podijelili hrvatsku javnost - za dio je Norac bio heroj i mučenik, a za dio su protesti bili dio plana ekstremne desnice da se svrgne demokratski izabrana vlast. Sam Norac se predao policiji 22.2. nakon što je dobio garancije da će mu se suditi u Hrvatskoj, a ne u Haagu gdje mu je kao maksimalna kazna umjesto 20 godina prijetio doživotni zatvor.
Suđenje je održano u Rijeci, a 24.3. 2003. Norac je proglašen krivim i osuđen na 12 godina zatvora, postavši time prvi hrvatski general koji je od hrvatskog suda osuđen za ratne zločine.
2004. godine je Tužiteljstvo Haškog suda protiv Norca, kao i protiv generala Rahima Ademija i Mladena Markača podiglo optužnicu protiv zločina u Operaciji Medački Džep. Godinu dana kasnije ICTY je posebnom odlukom dozvolio da slučaj preuzme hrvatsko pravosuđe. Od proljeća 2007. se protiv tri generala vodi postupak na zagrebačkom Županijskom sudu.
