Giorgio de Chirico

From Wikipedia

Giorgio de Chirico 1936., fotografirao Carl Van Vechten.

Giorgio de Chirico (Volos, Grčka, 10.7. 1888. - Rim, 20.11. 1978), grčko-talijanski slikar

Umjetnički se obrazovao u Ateni, 1906. se preselio u München i tamo postao članom umjetničke akademije. Godine 1909. vratio se u Italiju.

Utemeljitelj je metafizičke škole u slikarstvu. Najbolji dio svojeg slikarskog opusa stvorio je između 1909. i 1919., u svojoj metafizičkoj fazi, s motivima mirnih mediteranskih gradova punih svjetla.

Image:Chirico 01.jpeg

Veliki metafizički automat

Godine 1915. de Chirico je upoznao futurista Carla Carrà.

Sljedećih je godina definirao kanone metafizičkog slikarstva, a njegova su razmatranja objavljena u časopisu "Pittura metafisica" ("Metafizičko slikarstvo"). Radove nastale između 1915. i 1925. karakteriziraju teme i motivi ogoljene arhitekture u nerealističnoj perspektivi, uronjene u tajanstvenu atmosferu, bez ljudskih likova. U prikazima interijera iz istog razdoblja zatječu se predmeti izmješteni iz svog prirodnog ili očekivanog konteksta, čime se postiže efekt nadrealnog. Javljaju se i uznemirujući klasični motivi (Hektor i Andromaha, Ettore e Andromaca, 1917). Na motiv krojačke lutke, simbol suvremenog čovjeka, nadahnuo ga je "čovjek bez lica", lik iz drame njegova brata, književnika i slikara Alberta Savinija.

Dvadesetih godina došao je u doticaj s nadrealizmom.

Od kraja tridesetih godina, djela mu odaju konzervativniji ukus.

[uredi - уреди] Djela

Nostalgija za beskonačnošću (La nostalgia dell'infinito, datirana 1911)
Ljubavna pjesma (Canzone d'amore, 1914)
Misterija i melankolija ulice (Mistero e malinconia di una strada, 1914)
Metafizički interijer s velikom tvornicom (Interno metafisico con grande fabbrica, 1916)
Autoportret (Autoritratto, 1920)
Arheolozi (Archeologi, 1927)
Povratak izgubljenog sina I (Il ritorno del figliol prodigo I, 1929)