André Gide
From Wikipedia
André Gide godine 1893. |
|
Rođen/a: | 22.11. 1869. Pariz |
---|---|
Umro/la: | 9.12. 1951. Pariz |
Profesija: | romanopisac, esejist |
Utjecaji: | Dostojevski, Fielding, du Gard, Nietzsche, Wilde |
Utjecao/la na: | Rivière, Brian O'Nolan |
Andre Pol Gijom Žid (fr. André Paul Guillaume Gide, 22. novembar 1869 - 19. februar 1951) bio je francuski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1947.
[uredi - уреди] Književni počeci
Anre Žid je rođen u Parizu 1869. Njegov otac, univerzitetski profesor prava, umro je 1880. Andre je odrastao u Normandiji, uglavnom kao usamljenik. Posle smrti majke 1895, oženio se rođakom Madlen Rondo, ali ovaj brak je bio samo formalan.
Godine 1891. Žid je objavio svoj prvi roman, „Sveske Andre Valtera“ (u originalu: Les Cahiers d'André Walter). Od 1893 do 1894 putovao je u severnu Afriku. U Alžiru je postao prijatelj Oskara Vajlda i priznao je svoju homoseksualnu orijentaciju.
[uredi - уреди] Zrelo doba
Žid je učestvovao u formiranju književnog časopisa „Nova francuska revija“ 1908. (Nouvelle Revue française).
Roman „Vatikanski podrumi“ (Les caves du Vatican) objavio je 1914. To je satira o lažima i prevarama života buržoazije.
Dvadesetih godina 20. veka, Žid je postao inspiracija za pisce poput Alber Kamija i Žan Pol Sartra. Objavio je knjigu o Fjodoru Dostojevskom 1923. Kad je u svojim delima branio svoju seksualnu opredeljenost, kao u zbirki eseja „Koridon“ (1924), to je izavalo jake kritike javnosti. Žid je ovo svoje delo smatrao svojim najznačajnijim ostvarenjem.
Imao je kći Katarinu, rođenu 1923, iz vanbračne veze.
Svoju autobiografiju, Žid je objavio 1926. pod imenom „Ako zrno ne umre“ (Si le grain ne meurt). Kasnije je putovao po centralnoj Africi, Kongou i Čadu. Bio je kritičan prema francuskim kolonijalnim metodama eksploatacije.
Tokom tridesetih godina, kratko je bio zanesen idejom komunizma, ali se u nju razočarao posle posete Sovjetskom Savezu.
Žid je ponovo otišao u Afriku 1942. i tamo živeo za vreme Drugog svetskog rata.
[uredi - уреди] Spoljašnje veze
- Biografija i citati
- Detaljna biografija
- Hronološka lista dela Andre Žida
- Centar za studije o Andre Židu
- Prijatelji Andre Žida
1901. Sully Prudhomme | 1902. Theodor Mommsen | 1903. Bjørnstjerne Bjørnson | 1904. Frédéric Mistral & José Echegaray y Eizaguirre | 1905. Henryk Sienkiewicz | 1906. Giosuè Carducci | 1907. Rudyard Kipling | 1908. Rudolf Eucken | 1909. Selma Lagerlöf
1910. Paul von Heyse | 1911. Maurice Maeterlinck | 1912. Gerhart Hauptmann | 1913. Rabindranath Tagore | 1915. Romain Rolland | 1916. Verner von Heidenstam | 1917. Karl Adolph Gjellerup & Henrik Pontoppidan | 1919. Carl Spitteler
1920. Knut Hamsun | 1921. Anatole France | 1922. Jacinto Benavente | 1923. William Butler Yeats | 1924. Władysław Reymont | 1925. George Bernard Shaw | 1926. Grazia Deledda | 1927. Henri Bergson | 1928. Sigrid Undset | 1929. Thomas Mann
1930. Sinclair Lewis | 1931. Erik Axel Karlfeldt | 1932. John Galsworthy | 1933. Ivan Aleksejevič Bunjin | 1934. Luigi Pirandello | 1936. Eugene O'Neill | 1937. Roger Martin du Gard | 1938. Pearl S. Buck | 1939. Frans Eemil Sillanpää
1944. Johannes Vilhelm Jensen | 1945. Gabriela Mistral | 1946. Hermann Hesse | 1947. André Gide | 1948. Thomas Stearns Eliot | 1949. William Faulkner
1950. Bertrand Russell | 1951. Pär Lagerkvist | 1952. François Mauriac | 1953. Winston Churchill | 1954. Ernest Hemingway | 1955. Halldór Laxness | 1956. Juan Ramón Jiménez | 1957. Albert Camus | 1958. Boris Pasternak | 1959. Salvatore Quasimodo
1960. Saint-John Perse | 1961. Ivo Andrić | 1962. John Steinbeck | 1963. Giorgos Seferis | 1964. Jean-Paul Sartre | 1965. Mihail Aleksandrovič Šolohov | 1966. Shmuel Yosef Agnon, Nelly Sachs | 1967. Miguel Ángel Asturias | 1968. Yasunari Kawabata | 1969. Samuel Beckett
1970. Aleksandar Isajevič Solženjicin | 1971. Pablo Neruda | 1972. Heinrich Böll | 1973. Patrick White | 1974. Eyvind Johnson & Harry Martinson | 1975. Eugenio Montale | 1976. Saul Bellow | 1977. Vicente Aleixandre | 1978. Isaac Bashevis Singer | 1979. Odiseas Elitis
1980. Czesław Miłosz | 1981. Elias Canetti | 1982. Gabriel García Márquez | 1983. William Golding | 1984. Jaroslav Seifert | 1985. Claude Simon | 1986. Wole Soyinka | 1987. Joseph Brodsky | 1988. Naguib Mahfouz | 1989. Camilo José Cela
1990. Octavio Paz | 1991. Nadine Gordimer | 1992. Derek Walcott | 1993. Toni Morrison | 1994. Kenzaburo Oe | 1995. Seamus Heaney | 1996. Wisława Szymborska | 1997. Dario Fo | 1998. José Saramago | 1999. Günter Grass
2000. Gao Xingjian | 2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul | 2002. Imre Kertész | 2003. J. M. Coetzee | 2004. Elfriede Jelinek | 2005. Harold Pinter| 2006. Orhan Pamuk