Zagrebačka katedrala

Izvor: Wikipedija

S gradnjom katedrale u Zagrebu u prijelaznom romaničko-gotičkom stilu počelo se nakon što je osnovana Zagrebačka biskupija. Gradnja je trajala dugo te je tek 1217. godine bila završena i posvećena. Uskoro je ona teško nastradala za provale Tatara (1242. god.), ali ju je već biskup Timotej (1263. - 1287.) počeo temeljito obnavljati u gotičkom stilu.

Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a u 17. stoljeću dobiva svoj masivan renesansni toranj. Požari i navala neprijatelja više su ju puta oštećivali, ali najteži udarac ju je zadesio u Velikom potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu (1880. - 1906.), po nacrtima graditelja F. Schmidta, a gradnju je vodio Hermann Bollé. Tada je zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeća. Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša sagrađena je nova grobnica za zagrebačke nadbiskupe iza glavnog oltara. Uz druge velikane, tu počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, čije su kosti ovamo prenesene 1919. godine iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener Neu Stadt), Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik itd. U njoj su sahranjena i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici bl.Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić.

[uredi] Galerija

Slika katedrale na kraju 19. stoljeća	Unutrašnjost katedrale - pogled prema oltaru	Glagoljica u katedrali	Odar bl. biskupa Alojzija Stepinca
Katedrala u smiraj dana	Detalj tornja	Zagrebačka katedrala izbliza	Detalj s desne strane vrata katedrale
Detalj iznad vrata katedrale	Zagrebačka katedrala - pogled ka nebu.