Syd Barrett

Izvor: Wikipedija

Syd Barrett
Rodno ime	Roger Keith Barrett
Rođen/a	6. siječnja 1946.g. ( Cambridge (Velika Britanija )
Umro/Umrla	7. srpnja 2006.g.
Žanr/ovi	Psihodelični rock, Psiho folk
Zanimanje	Glazbenik, Tekstopisac
Instrument	Gitara, Bas gitara, Ukelele, Mandolina, Benđo
Djelatno razdoblje	1964. - 1974.
Producentska kuća	Harvest/EMI
Angažman	Pink Floyd, Stars

Roger Keith "Syd" Barrett (Cambridge, 6. siječnja 1946. - 7. srpnja 2006.), britanski rock glazbenik, tekstopisac.

Jedan od prvotnih članova grupe Pink Floyd. Napustio je grupu početkom 1968. i započeo solo karijeru.

Roger Barrett se povukao iz javnog života, izabravši provesti ostatak života u kući svoje majke, čak i nakon njene smrti 1991. Zadovoljavao se slikanjem, i navodno je napisao knjigu o povijesti umjetnosti, za vlastitu zabavu (bez namjere objavljivanja).

Syd je umro 7. srpnja 2006. zbog komplikacija uzrokovanih dijabetesom.

Sadržaj 1 Životopis 2 Diskografija 2.1 Singlovi sa Pink Floydom 2.2 Albumi sa Pink Floydom 2.3 Kompilacije sa Pink Floydom (sudjelovanje) 2.4 Solo albumi 2.5 Sudjelovanje na 2.6 Solo kompilacije 2.7 Solo razdoblje radijskog snimanja 2.8 Solo singlovi 3 Filmografija 4 Vanjske poveznice 5 Izvori

[uredi] Životopis

Syd Barrett je jedna od kultnih figura rocka, utemeljitelj, pjevač i gitarista legendarnog sastava Pink Floyd. Mediji su ga znali zvati "otac britanske psihodelije", a iza sebe je ostavio svega dva samostalna albuma. Njegovom dijelu treba pribrojiti i maestralni prvijenac "Pink Floyda" iz 1967., The Piper at the Gates of Dawn, kojemu je dao presudan ton. Barrettova samostalna diskografija nerazmjerna je njegovu utjecaju na pop i rock scenu, koja se proteže i u devedesete. Među imenima na koje je izravno utjecao našli su se; Marc Bolan, David Bowie, Julian Cope, The Jesus and Mary Chain...te gotovo svi pripadnici britanske scene s nagnućem prema psihodeliji. Barrett samostalnu karijeru započinje nakon što je 1968., zbog sve mahnitijeg ponašanja i nemogućnosti suradnje s drugim članovima, udaljen iz "Pink Floyda". Njegov prvijenac The Madcap Laughs, objavljen početkom 1970., bio je nalik bizarnom psihodeličnom kolažu i tek skicozno nabačenim skladbama, unatoč iznimnoj studijskoj ekipi u kojoj su bili David Gilmore i Roger Waters iz "Pink Floyda", te Mike Ratledge, Hugh Hopper i Robert Wyatt iz sastava "Soft Machine". Album je bio svojevrsna dijagnoza Barrettovog mentalnog zdravlja, a neke su od skladbi, poput "If It's In You", do krajnosti zbrkane, kao posljedica njegove ovisnosti o LSD-ju, te sve većih mentalnih problema. Album Barrett objavljen u studenom iste godine kao i prvijenac, puno je zaokruženiji, smireniji i manje ekscentričan od prvog albuma. Opel je objavljen 1988. nakon gotovo dva desetljeća spekulacija o Barrettovom izgubljenom materijalu. Naime, nakon objavljivanja dvaju albuma iz 1970., Barrett je suočen sa velikim mentalnim problemima i nikad više nije snimao niti svirao. "Opel" se sastoji od 14 skladbi nastalih između 1968.-1970., a na sastoji osam skladbi koje ranije nisu objavljene i šest alternativnih verzija. U glazbenom smislu skladbe su nalik studijskim snimkama s dvaju ranijih albuma, no s više melodije te odsvirane mahom akustičnim glazbalima u minimalističkoj produkciji^[1].

Syd Barrett umire u petak 7. srpnja 2006.g. u svojoj kuću u Cambridgu, a dijagnosticiran mu je karcinom gušterače ali bilo je objavljeno da je imao komplikacije sa dijabetesom.

[uredi] Diskografija

[uredi] Singlovi sa Pink Floydom

• 1967: "Arnold Layne" / "Candy and a Currant Bun" (#20 VB)
• 1967: "See Emily Play" / "The Scarecrow" (#6 VB, #134 SAD)
• 1967: "Apples and Oranges" / "Paint Box" (Rick Wright)

[uredi] Albumi sa Pink Floydom

• The Piper at the Gates of Dawn (5. kolovoza 1967.) #6 VB, #131 SAD
• A Saucerful of Secrets (29. lipnja 1968.) #9 VB
• London 1966/1967 2005.

[uredi] Kompilacije sa Pink Floydom (sudjelovanje)

• Relics (14. svibnja 1971.) #34 VB, #152 SAD
• A Nice Pair (1974)
• Masters of Rock (1974, Europa) (AKA The Best of the Pink Floyd)
• Works (1983)
• Shine On (1992. box set)
• Echoes: The Best of Pink Floyd (5. studenog 2001.) #2 VB, #2 SAD
• Oh, by the Way (2007. box set)

[uredi] Solo albumi

• The Madcap Laughs - (3. siječnja 1970.) #40 UK^[2]
• Barrett - (14. studenog 1970.)

[uredi] Sudjelovanje na

• Joy of a Toy od Kevina Ayersa (studeni 1969.) svira gitaru u skladbi "Religious Experience: Singing A Song In The Morning" - bonus skladba na CD reizdanju iz 2003.

[uredi] Solo kompilacije

• Syd Barrett (studeni 1974.) SAD #163: The Madcap Laughs i Barrett
• Opel - (17. listopada 1988.)
• Octopus: The Best of Syd Barrett (29. svibnja 1992.): Album sa najboljim hitovim u izdanju "Cleopatre"together.
• Crazy Diamond (travanj 1993.): Boxed set sa svim studijskim albumima i bonus skladbama
• The Best of Syd Barrett: Wouldn't You Miss Me? (16. travnja 2001.): Sadrži jednu ranije ne objavljenu skladbu ("Bob Dylan Blues")

[uredi] Solo razdoblje radijskog snimanja

• The Peel Session (1. srpanja 1991.): Snimljeno kod Johna Peelsa u BBC radio showu "Top Gear" zajedno sa Davidom Gilmourom i Jerryem Shirleyem. Sadrži drugačiju verziju skladbe "Two of a Kind".
• The Radio One Sessions (ožujak 2004.): Album sadrži pet skladbi od "The Peel Sessiona" i tri snimljene skladbe emitirane u Bob Harris radio showu i 1971.

[uredi] Solo singlovi

• "Octopus"/"Golden Hair" (15. studenog 1969.)

[uredi] Filmografija

• Syd's First Trip (1966.)
• Pink Floyd London '66-'67 (1967.)
• Tonite Let's All Make Love In London (1967.)
• The Pink Floyd and Syd Barrett Story (2003.)

[uredi] Vanjske poveznice

• Arhiva Syd Barretta

[uredi] Izvori