Svjetsko prvenstvo u nogometu - Urugvaj 1930.

Izvor: Wikipedija

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Urugvaj 1930.
Zemlja domaćin	Urugvaj
Broj reprezentacija	13
Svjetski prvaci	Urugvaj
Broj utakmica	18
Broj postignutih golova	70
Najbolji strijelac	Guillermo Stábile, (Argentina) 8 pogodaka
Najbolji igrač	nije biran
Portal: Nogomet

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930. godine prvo je izdanje toga nogometnoga natjecanja. Održavalo se u Urugvaju od 13. do 30. srpnja. FIFA je odabrala Urugvaj za domaćina na izborima u Barceloni zbog toga što je Urugvaj 1930. slavio stogodošnjicu neovisnosti, a urugvajska reprezentacija osvojila turnir na Olimpijskim Igrama 1928. godine.

Trinaest momčadi se natjecalo u završnom turniru, od čega četiri iz Europe, a devet iz Južne i Sjeverne Amerike. Većina momčadi iz Europe odbila je nastupiti zbog udaljenosti i velike cijene puta. Prve dvije utakmice svjetskoga prvenstva odigrane su u isto vrijeme, a pobjednici su bili Francuska, koja je pobijedila Meksiko rezultatom 4-1, i SAD, koja je svladala Belgiju rezultatom 3-0. Prvi gol u povijesti svjetskih prvenstava zabio je Francuz Lucien Laurent. U finalu, domaćin i favorit za osvajanje natjecanja, Urugvaj, pobijedio je Argentinu rezultatom 4-2 pred 93.000 ljudi postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu.

Sadržaj 1 Povijest 2 Sudionici 3 Tijek natjecanja 3.1 Skupina 1 3.2 Skupina 2 3.3 Skupina 3 3.4 Skupina 4 3.5 Polufinale 3.6 Finale 4 Stadioni 5 Strijelci 6 Zanimljivosti 7 Izvori

[uredi] Povijest

1914. godine FIFA je priznala nogomet na Olimpijskim Igrama kao svjetsko prvenstvo u nogometu za amatere preuzevši tako odgovornost za organiziranje istoga turnira na iduće tri Olimpijade, 1920., 1924. i 1928. godine. (Na Olimpijskim Igrama 1908. i 1912. organizatori natjecanja bili su švedski i engleski nogometni savez.)

Na Olimpijadi u Los Angelesu 1932. nogomet uopće nije bio uvršten u program natjecanja zbog nepopularnosti u SAD-u. FIFA i MOO nisu se slagali oko statusa igrača amatera, što je za posljedicu imalo neuvrštavanje nogometa u program Olimpijade 1932. godine.^[1] 26. svibnja 1928., na sastanku u Amsterdamu održanom na dan početka nogometa na Olimpijadi 1928., tadašnji FIFA-in predsjednik Jules Rimet najavio je natjecanje neovisno o Igrama, otvoreno svim FIFA-inim članovima. Italija, Švedska, Nizozemska, Španjolska i Urugvaj podnijeli su prijavu za domaćinstvo, a izabran je Urugvaj.^[2]

[uredi] Sudionici

Svjetsko prvenstvo u Urugvaju bilo je jedino za koje nisu bile potrebne kvalifikacije. Svaku reprezentaciju pozvala je FIFA. Do 28. veljače 1930., roka za prijave, prijavile su se reprezentacije Brazila, Argentine, Perua, Paragvaja, Čilea, Bolivije, SAD-a i Meksika, no niti jedna prekoatlantska zemlja nije htjela nastupiti zbog velikih troškova koje bi im prouzročila udaljenost do Južne Amerike i put preko Atlantskoga oceana. Nakon što je i Engleski nogometni savez odbio poziv, Jules Rimet, predsjednik FIFA-e, odlučio je uz pomoć urugvajske vlade sponozorirati put prekoatlantskim zemljama.

Naposljetku su se četiri momčadi odlučile na putovanje; Belgija, Francuska, Rumunjska i Jugoslavija. Rumunji, s izbornikom Costelom Radulescuom i trenerima Octaveom Luchideom i Rudolfom Wetzerom, ukrcali su se na brod Conte Verde u Genovi, dok su se Francuzi otisnuli 21. lipnja u Villefranche-sur-Meru, Francuska.^[3] Belgijanci su krenuli iz Barcelone.^[4] Zajedno s Belgijcima putovali su Jules Rimet, pehar pobjednika i tri suca Europljana, Jean Langenus, Henri Christophe i Thomas Balway, Parižanin, koji je tijekom puta saznao da mu je supruga preminula. Brazilska je reprezentacija stigla u Urugvaj 4. srpnja 1930. nakon pet dana putovanja. Jugoslaveni su išli poštanskim brodom Florida iz Marseillea. Trebali su putovati s Egipćanima koji su zakasnili na brod.

Lucien Laurent, strijelac prvoga pogotka na svjetskim prvenstvima, opisao je svoje doživljaje s puta: Petnaest dana bili smo na brodu Conte Verde. Ukrcali smo se u Villefranche-sur-Meru. Osnovne tjelesne vježbe i vježbe s loptom izvodili smo na palubi. Trener nijednom nije progovorio o taktici...^[5]

[uredi] Tijek natjecanja

Trinaest momčadi podijeljeno je u četiri skupine. Sve utakmice igrale su se u glavnom gradu, Montevideu. Urugvaj, Argentina, Brazil i SAD postavljeni su za nositelje i izostavljeni iz ždrijeba. Pošto nije bilo kvalifikacija, prve dvije utakmice Svjetskoga prvenstva bile su ujedno i prve utakmice svjetskih prvenstava, a odigrane su u isto vrijeme 13. srpnja. Francuzi su pobijedili Meksikance 4-1 na Estadio Pocitosu, a Amerikanci Belgiju 3-0 na Estadio Gran Parque Centralu. Francuz Lucien Laurent zabio je prvi gol u povijesti svjetskih prvenstava.^[6] Kasnije je izjavio: Igrali smo protiv Meksika i sniježilo je, pošto je na južnoj polutci bila zima. Suigrač mi je nabacio loptu čiju sam putanju pozorno pratio i zahvatio je volejem desnom nogom. Svi smo bili sretni zbog gola, ali nitko se nije bacao po travi, jer nitko nije shvatio da smo upravo stvorili povijest. Samo sam se rukovao sa suigračima i nastavili smo s igrom. Nije bilo nikakve nagrade; svi smo bili amateri u to vrijeme.^[7]

[uredi] Skupina 1

Prva skupina bila je jedina s četiri momčadi; Argentinom, Čileom, Francuskom i Meksikom. Dva dana nakon pobjede nad Meksikom, Francuzi su izgubili od Argentine rezultatom 1-0, a jedini gol zabio je Luis Monti iz slobodnog udarca. Sudac Almeida Rego odsvirao je kraj šest minuta prije devedesete minute. a utakmica je dovedena do regularnosti tek nakon burnih prosvjeda Francuza.^[8]

Na svojoj drugoj utakmici Argentina je pobijedila i Meksiko rezultatom 6-3, a sudac Ulises Saucedo (ujedno i bolivijski trener), dodijelio je čak pet jedanaesteraca na toj utakmici, od čega su tri bila kontroverzna.^[9] Na toj utakmici ujedno je dosuđen i prvi jedanaesterac u povijesti svjetskih prvenstava. Argentinac Guillermo Stábile postigao je hat-trick u svom debitantskom nastupu.^[10]

Utakmica koja je odlučivala o polufinalistu igrala se između Argentine i Čilea, a obilježena je masovnom tučnjavom nakon prekršaja Argentinca Luisa Montija nad Čileancem Arturom Torresom. Argentina je prošla dalje zahvaljujući pobjedi od 3-1.

Momčad	Bodovi	Odigrano	Pobjeda	Neriješeno	Poraz	Postignuti pogodci	Primljeni pogodci
Argentina	6	3	3	0	0	10	4
Čile	4	3	2	0	1	5	3
Francuska	2	3	1	0	2	4	3
Meksiko	0	3	0	0	3	4	13

[uredi] Skupina 2

U drugoj skupini igrali su nositelj Brazil, Jugoslavija i Bolivija. Brazilci su, zbog unutarnjeg razdora, igrali gotovo isključivo samo s igračima iz Rio de Janeira,^[11] no svejedno je bilo očekivano da prođu u polufinale. No, Jugoslaveni su ih iznenadili u prvoj utakmici skupine i pobijedili rezultatom 2-1. Kasnije su obje momčadi glatko pobijedile Boliviju, a Jugoslavija je prošla u polufinale na račun Brazilaca koji nisu opravdali status nositelja.

Momčad	Bodovi	Odigrano	Pobjeda	Neriješeno	Poraz	Postignuti pogodci	Primljeni pogodci
Jugoslavija	4	2	2	0	0	6	1
Brazil	2	2	1	0	1	5	2
Bolivija	0	2	0	0	2	0	8

[uredi] Skupina 3

Domaćin i nositelj Urugvaj svrstan je u grupu zajedno s Peruom i Rumunjskom. U početnoj utakmici te skupine dogodilo se i prvo isključenje u povijesti svjetskih prvenstava; Peruanac Plácido Galindo isključen je nakon što je preoštro ušao u rumunjskoga protivnika (tada još nije bilo žutih kartona). Rumunji su iskoristili igrača više i pobijedili rezultatom 3-1 zahvaljujući dvjema kasnim golovima (RSSSF navodi da su oba pala u 85. minuti utakmice). Urugvajci su svoju prvu utakmicu odigrali tek pet dana nakon otvaranja Prvenstva zbog nedovršenih radova na Estadio Centenariju. Prije utakmice s Peruancima održana je i svečanost povodom stogodišnjice urugvajske neovisnosti. Domaćini su pobijedili rezultatom 1-0, a tisak, uključujući i urugvajski, pohvalio je hrabru igru Perua i uputio oštre kritike urugvajskoj reprezentaciji.^[12] Urugvajci su se kvalificirali u polufinale pobijedivši Rumunje rezultatom 4-0.

Momčad	Bodovi	Odigrano	Pobjeda	Neriješeno	Poraz	Postignuti pogodci	Primljeni pogodci
Urugvaj	4	2	2	0	0	5	0
Rumunjska	2	2	1	0	1	3	5
Peru	0	2	0	0	2	1	4

[uredi] Skupina 4

Amerikanci, nositelji, dominirali su četvrtom skupinom. Njihova momčad sastojala se i od Engleza s američkom putovnicom^[13], kao i još brojnih europskih iseljenika. Prve protivnike, Belgijance, pobijedili su s 3-0, i to lakoćom koja je iznenadila i urugvajske novine Imparcial, koje su napisale: ..visoka pobjeda Amerikanaca uistinu je začudila nogometne znalce.^[14] No, Belgijanci su se poslije utakmice žalili kako je drugi pogodak postignut iz zaleđa, te da je sudac favorizirao Amerikance.^[15]

Druga utakmica skupine donijela je i prvi hat-trick u povijesti svjetskih prvenstava. Trostruki strijelac bio je Amerikanac Bert Patenaude na utakmici protiv Paragvaja. No, sve do 10. studenoga 2006. godine FIFA je priznavala hat-trick Argentinca Guillerma Stábilea kao prvoga na svjetskim prvenstvima, tvrdeći kako je Patenaude postigao samo dva gola. No, 10. studenoga 2006., FIFA je javno obznanila kako je gol Amerikanca Toma Florieja pripisan Bertu Patenaudu.^[16]

Paragvaj je u nevažnoj utakmici pobijedio Belgiju rezultatom 1-0, a Amerikanci su se dvjema pobjedama od po 3-0 kvalificirali u polufinale, uz bok Argentini, Jugoslaviji i Urugvaju, pobjednicima svojih skupina.

Momčad	Bodovi	Odigrano	Pobjeda	Neriješeno	Poraz	Postignuti pogodci	Primljeni pogodci
SAD	4	2	2	0	0	6	0
Paragvaj	2	2	1	0	1	1	3
Belgija	0	2	0	0	2	0	4

[uredi] Polufinale

U oba polufinala utakmice su završavale neuobičajeno visokim rezultatom - 6-1. U prvom polufinalu, Monti je zabio za vodstvo Argentine protiv SAD-a na poluvremenu. U drugom poluvremenu dogodio se potop Amerikanaca čija je snaga ukroćena zahvaljujući pokretljivosti argentinskih napadača. Amerikanci su se žalili na suca Jeana Langenusa, no službeno nisu ništa poduzeli.

26. srpnja 1930.
	Argentina	6-1 (1-0)	SAD	Estadio Centenario
	Monti 20.' Scopelli 56.' Stábile 69.', 87.' Peucelle 80.', 85.'		Brown 4.'

U drugom polufinalu ponovila se priča sa Olimpijskih Igara 1924. kada su snage odmjerili Jugoslavija i Urugvaj. Jugoslavija je začuđujuće povela zahvaljujući Branislavu Sekuliću. Urugvajci su potom poveli 2-1, a Jugoslavenima je nakon toga kontroverzno poništen regularan gol radi zaleđa^[17] Do poluvremena je prednost narasla na 3-1, da bi do kraja rezultat narastao na visokih 6-1. Pedro Cea je postigao hat-trick.

27. srpnja 1930.
	Urugvaj	6-1 (3-1)	Jugoslavija	Estadio Centenario
	Cea 18.', 67.', 72.' Anselmo 20.', 31.' Iriarte 61.'		Sekulić 4.'

[uredi] Finale

Dogodila se još jedna repriza sa Olimpijskih Igara, finala na Olimpijadi 1928. godine, u kojoj su se sastali Urugvaj i Argentina. Pošto se (sada tradicionalna) utakmica za treće mjesto nije igrala na ovom svjetskom prvenstvu, dogodilo se jedini put da nije bilo utakmice između polufinala i finala. Ipak, neki izvori, od kojih najvjernije djeluje FIFA Bulletin iz 1984., navode da se utakmica za treće mjesto održala i da je Jugoslavija pobijedila Amerikance rezultatom 3-1.^[18] No, nitko ne može potpuno sigurno utvrditi da li se ta utakmica odigrala.

Finale se igralo na Estadiju Centenariju 30. srpnja 1930. godine. Vrata stadiona bila su otvorena za gledatelje od osam sati ujutro, čak šest sati prije početka utakmice. Službeni podatci govore da je kapacitet iznosio 93.000, te da je stadion bio popunjen do samoga kraja.^[19] U finalu momčadi se nisu uspjele dogovoriti oko lopte kojom će se igrati, stoga je FIFA intervenirala donijevši odluku da će se argentinska lopta koristiti tijekom prvoga poluvremena, a urugvajska tijekom drugoga poluvremena. Utakmica je završila 4-2 za Urugvaj nakon zaostatka od 1-2 u poluvremenu. Urugvajci su tako postali prvi svjetski prvaci dodavši tu titulu olimpijskoj, koju su osigurali prije dvije godine. Jules Rimet, tadašnji predsjednik FIFA-e, predao je Urugvajcima trofej koji će se kasnije zvati upravo Trofej Julesa Rimeta. Idući dan je proglašen neradnim danom u čitavom Urugvaju, dok su stanovnici Buenos Airesa, glavnoga grada Argentine, kamenjem gađali zgradu urugvajskoga veleposlanstva.^[20]

30. srpnja 1930.
	Urugvaj	4-2 (1-2)	Argentina	Estadio Centenario
	Dorado 12.' Cea 57.' Iriarte 68.' Castro 89.'		Peucelle 20.' Stábile 37.'

[uredi] Stadioni

Sve utakmice odigrale su se u glavnome gradu Urugvaja, Montevideu. Koristila su se tri stadiona; Estadio Centenario, Estadio Pocitos i Estadio Parque Central. Estadio Centenario kapaciteta približno sto tisuća ljudi izgrađen je prvenstveno za proslavu stogodišnjice urugvajske neovisnosti, a zatim i za Svjetsko Prvenstvo. Jules Rimet proglasio je Centenario nogometnim hramom.^[21]

Stadion je ugostio deset od osamnaest utakmica, uključujući oba polufinala i finale. No, kiša i kašnjenje u radovima odgodili su korištenje Centenarija za pet dana od početka Prvenstva.^[22] Do tada, utakmice su se igrale na manjim stadionima, Pocitosu i Parque Centralu, koje su najčešće koristili urugvajski klubovi, a bili su kapaciteta od približno 20.000.

[uredi] Strijelci

8 golova

• Guillermo Stábile (ARG)

5 golova

• Pedro Cea (URU)

4 gola

• Guillermo Subiabre (CHI)
• Bert Patenaude (USA)

3 gola

• Carlos Peucelle (ARG)
• Preguinho (BRA)
• Peregrino Anselmo (URU)
• Ivan Bek (YUG)

2 gola

• Luis Monti (ARG)
• Adolfo Zumelzú (ARG)
• Moderato (BRA)
• André Maschinot (FRA)
• Manuel Rosas (MEX)
• Héctor Castro (URU)
• Pablo Dorado (URU)
• Santos Iriarte (URU)
• Bart McGhee (USA)

1 gol

• Mario Evaristo (ARG)
• Alejandro Scopelli (ARG)
• Francisco Varallo (ARG)
• Carlos Vidal (CHI)
• Marcel Langiller (FRA)
• Lucien Laurent (FRA)
• Juan Carreño (MEX)
• Roberto Gayón (MEX)
• Luis Vargas Peña (PAR)
• Luis Souza Ferreira (PER)
• Ştefan Barbu (ROM)
• Adalbert Desu (ROM)
• Constantin Stanciu (ROM)
• Jim Brown (USA)
• Héctor Scarone (URU)
• Blagoje Marjanović (YUG)
• Branislav Sekulić (YUG)
• Aleksandar Tirnanić (YUG)
• Đorđe Vujadinović (YUG)

[uredi] Zanimljivosti

• Još je samo jedan sudionik finala živ. Radi se o Urugvajcu Franciscu Varallu.^[23]

• U finalu momčadi se nisu mogle dogovoriti oko lopte kojom će se igrati. FIFA je odlučila da se prvo poluvrijeme igra s argentinskom loptom, a drugo s urugvajskom. Momčad čijom se loptom igralo bila je u prednosti to poluvrijeme (Argentina je prvo poluvrijeme završila prednošću 2-1, dok je Urugvaj drugo poluvrijeme pobijedio s 3-0 za ukupnu pobjedu od 4-2.)

• Francuska, Jugoslavija i SAD odigravali su prijateljske utakmice po Južnoj Americi nakon završetka Prvenstva. Brazil je igrao s Francuskom 1. kolovoza, s Jugoslavijom 10. kolovoza, te s Amerikancima 17. kolovoza 1930. godine.^[24] Argentina je ugostila Jugoslaviju 3. kolovoza 1930. godine.^[25]

[uredi] Izvori