Sueska kriza
Izvor: Wikipedija
Sueska kriza/Sinajski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Sukob: Bliskoistočni sukob | |||||||
Izraelski vojnici se pripremaju za bitku |
|||||||
|
|||||||
Sukobljene strane | |||||||
Izrael Ujedinjeno Kraljevstvo Francuska |
Egipat | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Moshe Dayan Charles Keightley Pierre Barjot |
Gamal Abdel Naser Abdel Hakim Amer |
||||||
Vojne snage | |||||||
175,000 Izraelaca 45,000 Britanaca 34,000 Francuza |
70,000 | ||||||
Gubici | |||||||
Izrael: 197 ubijenih Ujedinjeno Kraljevstvo: 56 ubijenih, 91 ranjen Francuska: 10 ubijenih, 43 ranjena |
1,650 ubijenih 4,900 ranjenih 6,185 zarobljenih |
Sueska kriza iz 1956. bila je oružani završetak krize u odnosima između Egipta s jedne i saveza između Britanije, Francuske i Izraela s druge strane.
Predmet krize bila je kontrola nad strateški važnim Sueskim kanalom. Uprkos vojnih uspjeha, rezultat je bio blamaža i slabljenje europskih sila, jačanje egipatskog položaja na Bliskom istoku i porast utjecaja SSSRa u tom području.
Sadržaj |
[uredi] Početak krize
Uzroci krize su bili u strukturi korištenja sueskog kanala. Dodjela koncesije za gradnju kanala inozemnom društvu uključivala je i njegovo gospodarsko korištenje od strane istog društva. Pored toga, s porastom gospodarskog značenja nafte rasla je i zavisnost europskih snaga od korištenja kanala. Velika Britanija je pokušala osigurati slobodan prolaz kanalom snažnim utjecajem na egipatsku unutarnju politiku kao i vojnim prisustvom na kanalu.
Početci krize sežu još u 1952. Nakon svrgavanja kralja Faruka od strane egipatske vojske, nova vlast mijenja dotadašnju kooperativnu politiku sa europskim silama i zauzima nacionalistički panarapski smjer. Takav smjer je podgrijao konflikt s Izraelom kao i s Francuskom i Britanijom koje su držale kontrolu nad Sueskim kanalom. 1954. se Velika Britanija obvezala povući svoje vojne snage iz tog područja. Sve je ukazivalo na mirno rješenje.
[uredi] Motivi
Tijekom 1956. se zaoštrio sukob između Egipta i Izraela, jer su učestali napadi fedajina na Izrael iz Egipta i s od strane Egipta okupiranog pojasa Gaze. Egipat, vođen predsjednikom Naserom, u to vrijeme blokira zaljev Akaba, zatvara Sueski kanal za izraelske brodove, i time krši međunarodno pravo. Istovremeno, sa Sirijom i Jordanom Egipat osniva "Ujedinjenu arapsku vrhovnu komandu", koja ima vrlo malo stvarnih ovlasti.
U pozadini, Naser je planirao socijalistički orijentiranu gradnju Asuanske brane kako bi smanjio bijedu naroda. Kako bi mogao financirati taj projekt, Naser je 26. srpnja 1956. nacionalizira Sueski kanal čijih su 44% vlasništva držale britanske banke i poduzeća. Istina, isplatio im je odštetu, no ostali su bez posjeda važnog trgovačkog puta. SSSR i Indija su na tri bezuspješne međunarodne konferencije na kraju prihvatili nacionalizaciju, ali je Velika Britanija bila, kako iz ekonomskih, tako i vojno-strateških razloga, uznemirena.
S druge strane, Francuska se borila za svoje kolonije u području Magreba. 1954. je u Alžiru izbio ustanak koji je podupiran oružjem iz Egipta.