Starohrvatska kruna

Izvor: Wikipedija

Starohrvatska kruna, često nazivana i Tomislavova kruna ili Zvonimirova kruna pojam je koji se osobito počeo koristiti u 19. stoljeću za buđenja hrvatske nacionalne svijesti.

Sadržaj 1 Povijest 1.1 Lik hrvatskog vladara 1.2 Tumačenja reljefa 1.3 Identifikacija vladara s reljefa 1.3.1 Pitanje Tomislavove krunidbe 1.3.2 Krunidba Stjepana Držislava 1.3.3 Krunidba Zvonimirova 1.4 Razvoj legende 2 Starohrvatska kruna danas 3 Vanjske poveznice 4 Literatura

[uredi] Povijest

[uredi] Lik hrvatskog vladara

U Splitu, u bivšem Jupiterovu hramu, a potom crkvi sv. Ivana nađena je kamena krstionica sastavljena od više kamenih elemenata. Na jednom od njih, ponešto oštećenom, koji je prethodno služio kao oltarna pregrada, nalazi se reljef s pleternom ornametikom i prikazom triju osoba. Među njima ističe se čovjek sa širokim plaštem i krunom na glavi. Sjedi na prijestolju bez naslonjača, u lijevoj ruci drži kraljevsku kuglu, a u desnoj križ. S njegove desne strane u stojećem je stavu prikazan dostojanstvenik odjeven pripasanom tunikom, a pod njegovim nogama potrbuške ispruženi podanik s rukama koje se sklapaju u prošnju. Uz predromaničku plošnost likova, tu je i velika slobodna ploha. Procijenjeno je da je ova oltarna pregrada s kraja 11. stoljeća, a pretpostavlja se da je iz Solina.

[uredi] Tumačenja reljefa

Najveći poticaj romantičarskom tumačenju ovog reljefa dao je 1879. Ivan Kukuljević Sakcinski u „Radu Jugoslavenske akademije“ (58, str. 1-52), gdje je pisao o kralju Tomislavu. On opisuje izgled same ploče, te zaključuje da je na njoj zasigurno prikazan hrvatski vladar i da je kruna kojom je okrunjen „kruna hrvatska“. Nadalje, Kukuljević primjećuje da kruna s reljefa sliči bizantskoj kruni kakva se vidi na prikazima cara Justinijana, s time što kruna s reljefa ima na vrhu tri križa, što je pak bila značajka franačkih kruna. U odnosu na bugarsku krunu, ova je viša i bogatije urešena. Ovakvu se tumačenju usprotivio don Frane Bulić koji je 1888. iznio svoje mišljenje da je osoba na prijestolju zapravo prikaz Isusa Krista.

Prigodom proslava tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva održao je Ljubo Karaman predavanje koje je kasnije i objavljeno, a u kojem je ispitao i Kukuljevićevu i Bulićevu tezu, te zaključio da je na reljefu prikazan hrvatski kralj, a da kruna ima oblik koji su imale krune hrvatskih kraljeva. Po njemu, kruna s reljefa sliči krunama franačkih vladara iz doba karolinga.

[uredi] Identifikacija vladara s reljefa

Vjekoslav Klaić daje naslutiti kako misli da bi vladar s reljefa mogao biti kralj Tomislav, naslovljujući čak i članak o tom reljefu „Kruna kralja Tomislava“.^[1] Valja razumijeti ovo njegovo razmišljanje u okviru proslava tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva čiji je vrhunac bio 1925. godine. Takvu će se tumačenju usprotiviti kasniji povjesničari.

[uredi] Pitanje Tomislavove krunidbe

Klaić se, poput ranije Kukuljevića Sakcinskog, obilno služi Ljetopisom popa Dukljanina u kojem se govori o krunidbi nekog vladara kojega već Kukuljević, bez argumenata, poistovjećuje s Tomislavom, premda hrvatska redakcija Ljetopisa daje tome kralju ime Budimir. I za Klaića je Tomislav prvi hrvatski kralj čija je krunidba svečano izvršena na Duvanjskom polju.^[2] Ferdo Šišić drži da se Tomislav najkasnije 925. sam proglasio kraljem, povodeći se pritom primjerom bugarskog cara Simeona. Ovaj Tomislavov novi naslov potvrdio mu je i papa Ivan X., koji mu se u pismu iz 925. obraća upravo s naslovom „kralj“ (lat. rex), a ne više „knez“ (lat. dux). Naime, u katalogu splitskih nadbiskupa stoji: „Nadbiskup Ivan bio je godine 914. u doba kneza Tomislava“ (lat. Tomislao duce). U pismu pape Ivana X., namijenjenom dalmatinskom svećenstvu, samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihovilu Viševiću stoji: „U vrijeme presvetog pape Ivana, dok je u pokrajini Hrvata i u krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav“ (lat. consultatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tomislao rege). Šišić također misli da nije nemoguće da je papa Tomislavu poslao i krunu s ostalim kraljevskim znacima, no nikakvih vijesti o njegovoj krunidbi.^[3]

Nada Klaić, na temelju opsežnih istraživanja hrvatskog srednjovjekovlja, te razdoblja kralja Tomislava, pobija mišljenje starije hrvatske historiografije o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju, te ističe da sama činjenica što mu papa Ivan X. u pismu daje naslov rex ne mora značiti i da je ovaj hrvatski vladar doista bio i službeno okrunjen.^[4] Neven Budak slaže se s ovim mišljenjem, te misli da je bila riječ o nastavku podizanja ugleda hrvatskih vladara koje je započelo davanjem naslova „princeps“ Muncimiru. Rast Tomislavova ugleda bio je potaknut njegovim uspjesima u borbama protiv Bugara i Mađara. Premda, prema Budaku, nije bilo formalne krunidbe, on drži da se Hrvatsku otada može nazivati kraljevinom, jer su se i Tomislavovi nasljednici nazivali kraljevima, a i ustroj državnog uređenja odgovarao je ustroju kakav je bio uobičajen u kraljevinama. Ivo Goldstein također dokazuje da se u Tomislavovu slučaju ne može govoriti ni o kakvoj krunidbi te da je prvi „ovjenčani“ hrvatski kralj Stjepan Držislav, a prvi formalno okrunjeni kralj tek Zvonimir.^[5]

Po svemu je, dakle, malo vjerojatno da bi okrunjena osoba na reljefu iz Splita mogao biti kralj Tomislav.

[uredi] Krunidba Stjepana Držislava

Stjepan Držislav (969.-997.) naslijedio je vlast svoga oca Mihajla Krešimira II. koji je uspio stabilizirati stanje u zemlji nakon ubojstva kralja Miroslava. Stjepan Držislav bio je u izuzetno dobrim odnosima s Bizantom koji mu daje upravu nad bizantskom Dalmacijom, te mu šalje znakove kraljevske vlasti. Tako bi vladar s reljefa mogao biti Stjepan Držislav, a kruna bi bila ona što ju je primio do Bizanta.

[uredi] Krunidba Zvonimirova

Kralj Zvonimir (1075.-1090.) bio je ban svoga prethodnika kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1075.) koji je pristao uz reformni pokret u Crkvi, a protiv cara Henrika IV. Zvonimir je nastavio takvu politiku, te je pristao uz papu Grgura VII. i vladao kao njegov vazal. Već 1076. papa zauzvrat šalje izaslanika opata Gebizona koji je u Solinu, u crkvi sv. Petra i Mojsija (današnji arheološki lokalitet „Šuplja crkva“) okrunio kralja Zvonimira novom krunom te mu predao žezlo, mač i zastavu u znak kraljevske časti. Moguće je da oltarna pregrada ugrađena u krstionicu splitske crkve sv. Ivana zapravo potječe iz Solina, pa bi hrvatski vladar prikazan na reljefu mogao biti kralj Zvonimir, a kruna ona što ju je poslao papa Grgur VII. Nakon to ga više nema spomena krunidbe nekog hrvatskog vladara, a ugarski vladari, barem u početku dolaze se kruniti u Biograd, pa je vjerojatno postojala i posebna kruna hrvatskoga kraljevstva. Prestankom prakse zasebnih krunidbi za Hrvatsku, nestaje i svaki spomen hrvatske krune.

[uredi] Razvoj legende

Legenda o hrvatskoj kruni dobijala je svoje veće značenje u doba kad je hrvatsko plemstvo tražilo načina kako se oduprijeti ugarskim nastojanjima oko potpunog preuzimanja vlasti u Hrvatskoj. Cetinski sabor prilikom kojega je na vlast u Hrvatskoj došao Ferdinand I. Habsburgovac bio je jedno od očitovanja neprijateljstva protiv ugarskog plemstva koje je stalo uz Ivana Zapolju. Osobito će se u 17. stoljeću razviti legenda o kralju Zvonimiru, što će potaći i stvaranje umjetničkih prikaza njegove krunidbe, dok će u 19. stoljeću težište prijeći na legendu o kralju Tomislavu, što izravno valja zahvaliti nastojanjima Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Oko 1925. godine na području Hrvatske (u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji) održavale su se svečanosti tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva, potaknute upravo prvim spomenom naslova „kralj“ za Tomislava u papinu pismu. Tada je i govor o starohrvatskoj kruni, ali i o kruni kralja Tomislava dobio na simboličnoj važnosti. 8. srpnja 1935., tek dva mjeseca nakon izbora za beogradsku Narodnu Skupštinu i u doba jačanja antihrvatskoga nasilja, zagrebački nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor Alojzije Stepinac u Mariji Bistrici predvode svečanost krunidbe kipa Majke Božje Bistričke krunom hrvatskih kraljeva, koju nazivaju „krunom Tomislavovom i krunom Zvonimirovom.“ Kruna ima oblik one s reljefa iz splita, a njome je okrunjen Marijin kip, kao i lik maloga Isusa u njezinu naručju. Slika ovog kipa s tom starohrvatskom krunom bit će potom prisutna u mnogim domovima hrvatskih obitelji, posebice od proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata 1984.

[uredi] Starohrvatska kruna danas

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj krajem osamdesetih godina, ponovno u ikonografiju ulazi prikaz te starohrvatske krune. Danas je ona prisutna u grbovima nekih, posebice dalmatinskih gradova, kao i u grbovima Šibensko-kninske županije i Splitsko-dalmatinske županije.

Usto, prikaz splitskog reljefa s likom hrvatskog vladara nalazi se i na novčanici od 500 kuna.

[uredi] Vanjske poveznice

• Vjekoslav Klaić: Kruna kralja Tomislava
• Vjekoslav Klaić: Nagađanja o hrvatskoj kraljevskoj kruni
• Nikola Bjelovučić: Hrvatska kruna u Stonu

[uredi] Literatura