Ratko Rudić

Izvor: Wikipedija

Osvojene medalje
Vaterpolo
Olimpijske igre
Zlato	Los Angeles 1984.	Trener SFRJ
Zlato	Seul 1988.	Trener SFRJ
Zlato	Barcelona 1992.	Trener Italije
Bronca	Atlanta 1996.	Trener Italije
Svjetska prvenstva
Zlato	Madrid 1986.	Trener SFRJ
Zlato	Rim 1994.	Trener Italije
Zlato	Melbourne 2007.	Trener Hrvatske
Europska prvenstva
Srebro	Sofija 1985.	Trener SFRJ
Srebro	Strasbourg 1987.	Trener SFRJ
Zlato	Sheffield 1993.	Trener Italije
Zlato	Vienna 1995.	Trener Italije
Bronca	Firenca 1999.	Trener Italije

Ratko Rudić (Beograd[1], 7. lipnja 1948.), hrvatski vaterpolski trener, nekadašnji vaterpolist.

U mladosti živio u Beogradu (2 godine), Rijeci (4), Zadru (4), Splitu (4) i Zagrebu (6).

[uredi] Igračka karijera

Bio je igračem klubova "Jedinstvo" iz Zadra, "Jadrana" iz Splita i "Partizana" iz Beograda.

Lažno je optužen za uzimanje dopinga na svjetskom prvenstvu 1975. u Caliu, zbog koje je reprezentacija Jugoslavije izbačena iz borbe za medalje. Naknadnom analizom utvrđeno je da nije uzeo doping te je oslobođen svake odgovornosti.

Kao vaterpolist nastupio je za reprezentaciju Jugoslavije i osvojio srebrnu medalju na OI 1980. u Moskvi. Bio je član reprezentacije na OI 1968. u Ciudad Mexicu. Zbog ozljede prije početka vaterpolo turnira nije uvršten među 11 igrača s kojima je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju.

[uredi] Trenerska karijera

Bio je trener omladinaca VK "Partizan" iz Beograda 1981.-1983., omladinske reprezentacije Jugoslavije 1983.-1984., reprezentacije Jugoslavije 1984.-1988., VK "Partizan" iz Beograda 1989., reprezentacije Italije 1990.-2000., reprezentacije SAD 2000.-2004., reprezentacije Hrvatske od 2004..

Najtrofejniji je vaterpolski trener na svijetu. Bio je izbornik Jugoslavije, Italije, SAD-a i sada Hrvatske.

Tri puta zaredom osvajao je olimpijska zlata, dva puta s Jugoslavijom, OI 1984. u Los Angelesu i OI 1988. u Seulu i jednom s Italijom, u Barceloni 1992..

Na Univerzijadi u Zagrebu je osvojio sa reprezentacijom Jugoslavije srebrno odličje.

Tri puta, bio je svjetski prvak s tri različite reprezentacije: Jugoslavijom (1986.), Italijom (1994.) i Hrvatskom (2007.).

Dva je puta bio europski prvak s Italijom, 1993. u Sheffieldu i 1995. u Beču.

Osvojio je Svjetski kup s Jugoslavijom 1987. i s Italijom 1993.

Izbornik je hrvatske vaterpolske reprezentacije od 2005..
Na SP-u u Montrealu 2005., odveo je Hrvatsku do polufinala. Nesretni poraz uz sudačke odluke u ključnim trenutcima su rezultirale porazom od Grka u dvoboju za broncu.
Na EP-u u Beogradu 2006. osvojio je sedmo mjesto.
Na SP-u u Melbourneu 2007. osvojio je prvo mjesto s Hrvatskom, koja je prvi put osvojila medalju na SP-u i prvo seniorsko zlato u vaterpolu uopće. 2007. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".