Pravna stečevina Europske unije

Izvor: Wikipedija

Pravna stečevina Europske unije (francuski acquis communautaire) naziv koji se odnosi na cjelokupno dosad akumulirano pravo EU, odnosno na skup pravnih normi i odluka koje obvezuju sve zemlje članice unutar Europske unije. Svaka država koja želi pristupiti u članstvo EU mora prihvatiti osnivačke ugovore i druge sadržaje izvedene iz ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU.

U vrijeme pregovora sa zemljama kandidatkinjama za članstvo za peto proširenje Europske Unije (10 članica koje su pristupile 2004. zajedno s Bugarskom i Rumunjskom), cjelokupna pravna stečevina bila je podjeljena na 31 poglavlje. Za pregovore o pristupanju Hrvatske i Turske Europskoj uniji, pravna stečevina je podjeljena na 35 poglavlja:

Sloboda kretanja roba
Sloboda kretanja radnika
Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
Sloboda kretanja kapitala
Javne nabave
Pravo trgovačkih društava
Pravo intelektualnog vlasništva
Tržišno natjecanje
Financijske usluge
Informacijsko društvo i mediji
Poljoprivreda i ruralni razvitak
Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor
Ribarstvo
Prometna politika
Energetika
Porezi
Ekonomska i monetarna unija
Statistika
Socijalna politika i zapošljavanje
Poduzetništvo i industrijska politika
Trans-europske mreže
Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
Pravosuđe i temeljna ljudska prava
Pravda, sloboda i sigurnost
Znanost i istraživanje
Obrazovanje i kultura
Okoliš
Zaštita potrošača i zdravlja
Carinska unija
Vanjski odnosi
Vanjska, sigurnosna i obrambena politika
Financijski nadzor
Financijske i proračunske odredbe
Institucije
Ostala pitanja

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republika Hrvatska je preuzela i obvezu prilagođavanja svog zakonodavstva pravnoj stečevini EU.