Pirotehnika

Izvor: Wikipedija

Pirotehnika (piro-+tehnika) je stvaranje i iskorištavanje posebnih učinaka i proizvoda koji nastaju pri egzotermnim reakcijama među sastojcima pirotehničke smjese. Takva smjesa uključuje gorivi sastojak (magnezij, aluminij, cirkonij i drugi metali u prahu, metalni hidridi, ugljikovodici, ugljikohidrati itd.), oksidans (nitrati, klorati, perklorati, oksidi, peroksidi, kromati i sl.), vezivni sastojak (prirodne i sintetske smole, dekstrini) te aditive i konzervanse, koji pri izgaranju daju poseban učinak.
Tako se npr. za nastanak obojene svjetlosti (boju vatre) dodaju soli metala (natrijeve soli daju žutu, stroncijeve soli crvenu, bakrene soli plavu, barijeve soli i cijanid zelenu svjetlost), dok se za stvaranja obojenog dima dodaju različite organske boje. Reakcije izgaranja najčešće su razmjerno spore, neeksplozivne, samoodržavajuće i mogu se odvijati bez prisutnosti kisika iz atmosfere, jer imaju kisik same od sebe.
Upočetku su se pirotehničke smjese rabile ponajprije u vjne svrhe, pa je npr. Grčka vatra bila močno oružje Bizantskoga Carstva. No s vremenom su se počele primjenjivati i u druge svrhe. Sobzirom na namjenu, odnosno učinak koji stvaraju, prirotehničke smjese mogu se rabiti kao:

• sredstva za stvaranje svjetlosnih efekata (osvjetljavajuća, signalna, s obojenom svjetlošću, itd.),
• sredstva za stvaranje dimnih efekata (maskirni i obojeni dim),
• sredstva za stvaranje plina i topline (termitne smjese),
• sredstva za stvaranje zvučnih efekata (petarde, topnički (topovski) udari, simulatori, itd.).