Nordijska renesansa

Izvor: Wikipedija

Kasna gotika ili Nordijska renesansa kako je nekad zovu je umjetnička produkcija na sjeveru Europe u 15. st.

Sadržaj 1 Renesansa na sjeveru 2 Popis umjetnika 3 Djela 4 Izvori 5 Poveznice 6 Vanjske poveznice

[uredi] Renesansa na sjeveru

U 15. st. kada u Italiji renesansa uzima maha i umjetnost se budi i vraća čovjeku, na sjeveru se razvija slikarstvo neslućena sjaja. Nije slučajno da se to odigralo baš u Nizozemskoj gdje se razvila silna trgovina, nastanilo blagostanje i bogatstvo, a građanstvo želi produbiti i obogatiti svoje nazore i predodžbe o svijetu.

No, postoje neke očite razlike u ovim pokretima koji se ipak odvojeno javljaju u Italiji i Nizozemskoj. U Nizozemskoj to nije buđenje nekad slavne prošlosti koju je Italija imala u umjetničkoj ostavštini. U Italiji je umjetnost stvar najšire javnosti, kneževskih dvora, gradskih općina i države dok je na sjeveru ona stvar crkve, kao i u srednjem vijeku, te postaje predmetom privatnih domova gdje se ne nameće masama, nego pojedincima kao svojim promatračima. Sama klima je različita, u Italiji ona ljude zgrće na ceste i trg, kao nekoć u Rimu i Ateni, dok ih na sjeveru goni u kuću. Tako se javljaju i različiti odnosi prema umjetničkoj formi. Bez života i prirode koja ushićuje umjetnika, on s pažnjom upravlja svoj pogled na svaki kutić svoje okoline. Iz toga se na sjeveru razvio smisao za sve pojedinačno, fantastično, za neobične sitne poteze i obilježja, za osobno i intimno, čega na jugu nema. Javlja se umjetnost realističkog kolorizma, točne reprodukcije viđenoga, u čemu jug zaostaje.

Zato su koncem 15. st. nizozemski slikari u izvođenju svoje specijalne tehnike daleko nadmašili talijanske, premda su ovi do tog doba izgradili pravo umjetničko carstvo. Zbog toga su djela ove umjetnosti znatno utjecala na čitav način slikarstva u Firenci i Veneciji.

[uredi] Popis umjetnika

[uredi] Djela

Prva, a možda i presudna, faza slikarske revolucije na sjeveru jeste pojava jednog umjetnika čije ime nije poznato - vjerojatno Robert Campin. Prema fragmentima velikog oltara u Flemalleu danas ga zovu Majstor iz Flémallea. Među njegova najbolja djela spada oltar "'Merode'" (oko 1425.) Tu po prvi puta imamo osjećaj da stvarno gledamo kroz drvenu ploču u prostorni svijet koji ima: neograničenu dubinu, stabilnost, povezanost i potpunost. Vrlo važna osobina ove slike je upotreba ulja za miješanje boja koje Majstor iz Flémallea među prvima koristi.

Hubert van Eyck (oko 1366. – 1422.) i njegov mlađi brat Jan van Eyck (oko 1386. – 1441.) su započeli umjetničku povijest Nizozemske. O Hubertu se malo zna, skoro ništa, ali pripisuje mu se koncepcija i stariji dio Gentskog oltara. Na ovom djelu, u okviru tzv. nordijskog slikarstva i njegove srednjovjekovne sakralne sheme, javlja se po prvi put niz novih suvremenih motiva i tema. Čitav apokaliptički prizor kao kompozicija smješten je u prirodni ambijent, u slobodan pejzaž, koji je dat minuciozno, gotovo pendantno veristički. Adam i Eva koji se nalaze na krajevima ovog sklopivog oltara su prva dva akta u okviru nordijske slikarske tematike, a nastala su gotovo u isto vrijeme kad i Masacciovi aktovi “praroditelja” u firentinskoj crkvi Sta Maria del Camine. Oba akta pružaju primjer dotada nedostignutog savršenstva u slikanju golih tijela.

Slika Jana van Eycka Giovanni Arnolfini sa ženom (1434.) je najvještije djelo svoga doba. Slika je zapravo dokument vjenčanja s potpisom slikara kao svjedoka (Johanes de Eyck fuit hic 1434). Kompozicija je statična, sve je pregledno, stvari postoje kao plastični samostalni oblici, razmješteni u zatvorenom praznom prostoru.

Nagli razvoj nizozemskog slikarstva u 15. st. logična je posljedica stvaralačkog djelovanja van Eycka, pod čijim su se utjecajem razvili Hugo van der Goes, P. Christus, D. Bouts i dr. Njihov je realizam dao znatne pobude slikarstvu srednje Europe i Italije.

Braći van Eyck pridružuje se Rogier van der Weyden iz Tourniea. On zastupa dramatsko-patetični smjer, naime, važnije mu je prikazivanje ljudskih osjećaja od lirkog. Najpoznatije djelo mu je središnji dio trokrilnog oltara koji predstavlja Skidanje s križa (oko 1440.). Oporo grandiozne linije, s osobito potresnom paralelom tijela Isusa i onesviještene Bogorodice, su osobito značajne za monumentalnu snagu kompozicije. Njima se stvara određena mirnoća u slici koja je savršeno usklađena sa dramatikom “kazališne scene”. Tako je sve istovremeno i uzbuđeno i mirno.

Utjecaj Rogiera van der Weydena je prevladavao u Europskom slikarstvu gotovo svuda osim Italije do kraja stoljeća. Kao njegov učenik se spominje Hugo van der Goes. Njegovo najpoznatije djelo je Poklonstvo pastira - temperamentno realističko djelo gdje su pastiri prikazani kao prave preteče holandskih seljaka. Naime, utjecaj Jana van Eycka je najvidljiviji onda, kad prizore iz biblijske povijesti nastoji oživjeti detaljima i likovima iz svakidašnje flandrijske okoline.

S ovim umjetnicima započinje umjetnička povijest Nizozemske koja je zablistala i obogatila svjetsku umjetnost.

[uredi] Izvori

[uredi] Poveznice

• Gotika
• Renesansa
• Rana renesansa
• Flandrija

[uredi] Vanjske poveznice

• Early Flemish Altarpieces - Virtualni posjet na Web Gallery of Art.
• Flemish artists in Italy - Rana nizozemske slike za talijanske mecene u 15 st.
• Renesansa na sjeveru - Umjetnici i njihova djela 15. i 16. st..
• Northern Renaissance ArtWeb - Kolekcija poveznica za slikarske majstore 15. i 16. st.(Sarah E.C.Peterson).