Nikola Vitov Gučetić

Izvor: Wikipedija

Nikola Vitov Gučetić (1549. - 1610.) dubrovački je plemić, filozof, političar i polihistor, te jedan od najumnijih i najvažnijih Dubrovčana svoga vremena.

Vrijednost njegova rada potvrđuje činjenica da se sav njegov golemi opus danas čuva u arhivima u Vatikanu i Pesaru. Sve svoje spise napisao je na latinskom i talijanskom, jezicima učene Europe, što je bio i jedan od razloga zbog čega je dugo ostao nedostupan hrvatskoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti. Kao tipičan predstavnik renesanse široko je obrazovan, te već za života stječe visoka znanstvena priznanja, a naslov doktora filozofije i teologije dobiva od pape Klementa VIII.

Sadržaj

1 Životopis
2 Znanstveni rad
3 Dialogo della Bellezza i Dialogo D'Amore (1581)
4 Dello Stato delle Republiche
5 Djela
6 Vanjske poveznice

[uredi] Životopis

Rođen je u uglednoj i bogatoj obitelji iz koje su potjecali mnogi teolozi, pjesnici, slikari, filozofi, glazbenici i povjesničari, a koja je dugo godina aktivno sudjelovala u dubrovačkoj vlasti. U dubrovačkim školama stječe humanističko znanje, te u svom ljetnikovcu u Trstenom prikuplja vrijednu filozofsku i književnu biblioteku i okupljaa dubrovačke renesansne pjesnike i mislioce. Bio je visoki upravni i politički dužnosnik u Dubrovačkoj Republici,a sedam puta čak i knez. Oženio se Marom Gundulić Gučetić (Maria Gondola Gozze), koja se također bavila filozofijom, te je napisala La querelle des femmes u renesansnom Dubrovniku. Bio je član Akademije Insenhtorum u Perugi i premda nikada nije napuštao Dubrovačku Republiku, filozofski dijalozi sa njegovim dubrovačkim prijateljima, čitali su se i na ondašnjim talijanskim sveučilištima.

[uredi] Znanstveni rad

Gučetić pokazuje interes za različite ogranke znanosti od kojih su mnoge, barem kao samostalne discipline, tada tek u začetku. Bavio se filozofijom, teologijom, pedagogijom, ekonomijom, sociologijom, estetikom, etikom, kozmologijom i politologijom.

Što se filozofije i teologije tiče, nastoji objediniti posebno platoničku i aristotelovsku struju mišljenja sa stajališta kršćanskog teologa i kritičara heretika i protestanata. Nastoji kristijanizirati Aristotela, te prevladati teološke razlike. Tumači Aristotelovu Retoriku, te raspravlja o govorništvu i srodnim disciplinama izvodeći tezu o zajedništvu retorike i dijalektike; obrazloženjem govorničkog umijeća, stvaralačke uporabe jezika i sl. označava pomak od tradicionalne aristotelovske i ciceronijanske retorike pa svojim idejama anticipira baroknu poetiku. Također, obrađuje problematiku moralne teologije, te razmatra pitanja biblijsko-teološkog sadržaja, u kojima u duhu provatikanske polemike s protestantima raspravlja temeljne teze i formulacije; napada Luthera, Calvina i Melanchtona.

U ekonomskoj misli teoretičari ga smatraju utemeljiteljem radne teorije vrijednosti, koji je znatno prije od Adama Smitha postulirao taj ekonomski princip. U djelu O upravljanju obitelji analizirao je i opisao sve obiteljske odnose koji se javljaju između muža i žene, roditelja i djece, kao i gospodara i slugu, te su ga stoga Gjuro Basariček i Antun Radić opravdano proglasili prvim pedagoškim piscem u Hrvata. U politologiji on je prvi koji se bavi teorijom i praksom države, ali ne kao imaginame utopije ili projicirane zajednice, nego konkretne empirijske činjenice, gradeći teoriju države i njezina ustroja, odnosno funkcioniranja.

[uredi] Dialogo della Bellezza i Dialogo D'Amore (1581)

O ljepoti i O ljubavi dva su Gučetićeva dijaloga pisana u duhu Platona. Glavni protagonisti navedebih spisa su Mara Gundulićeva, Gučetićeva žena, te njena prijateljica, dubrovačka pjesnikinja Cvijeta Zuzorić. Veličanje klasičnog ideala ljepog i ljepote (istoznačnice dobrote) dovodi se u spregu s kršćanskim idealom vjere u najviše – najljepše – moralno najsavršenije biće. Gučić ostaje neoaristotelovac, te pokušava učitati u Aristotelovu doktrinu Plotinova i Proklova učenja. Kada je riječ o estetici, nije napravio cjeloviti teorijski sustav, već radije piše fragmentirano i razrađuje fenomenologiju ljubavi. Ljubav prema ljepoti izvorište je razgovora o ljubavi, a o ljubavi su dostojne i sposobne govoriti samo božanske duše; ljubav postaje načelo univerzuma kojim se u Jednom pomiruje mnoštvo razina bitka i sjedinjenjem s inteligibilnom idejom postiže najviše dobro i sreća.

Dijalog ujedno predstavlja i oslikava Gučetićev portret filozofski i umjetnički obrazovane istaknute žene, te je taj književno-filozofski razgovor od velikog povijesnog i kulturnog značenja.

[uredi] Dello Stato delle Republiche

Ovo Gučetićevo djelo je vjerna i dosljedna interpretacija aristotelove Politike. U njemu prikazuje aristotelovo shvaćanje države, ali primarna etička pitanja povezuje s Platonovom teorijom ideja i mislima o idealnoj državi. Cilj mu je osuvremeniti i razjasniti Aristotelovu doktrinu državnog uređenja i Aristotelovu praktičnu filozofiju. Djelo sadrži analize konkretnih oblika državnog uređenja, društvenih odnosa, vrline vladara, a na kraju daje naputke i upozorenja vladarima.

Gučetić se zalaže za pučku (narodnu) državu u kojoj su vrhovna načela pravda i ravnopravnost građana pred zakonom. Osnova države počiva na slobodi. Nosioci vlasti ne smiju biti privilegirani kako se pojedinci ne bi osilili i pretvorili u tirane. Gučetićev opis ustrojstva vlasti je preuzet iz tadašnje organizacije vlasti Dubrovačke Republike, pa ima povijesnu vrijednost.

Knjiga je tiskana je u Veneciji 1591. godine kod izdavača Aldo, te je postojeći primjerak još uvijek u odličnom stanju.

[uredi] Djela

Commentaria in sermonem Auer. De substantia orbis, et in propositiones de causis 1580.
Dialogo d'amore detto Antos, secondo la mente di Platone 1581.
Dialogo della Bellezza detto Antos, secondo la mente di Platone 1581.
Sopra le Metheore d' Aristotile, prvo izdanje 1584. i drugo 1585., u Veneciji.
Dello stato delle republiche secondo la mente di Aristotele 1591.
Discorsi della penitenza 1589.
Governo della famiglia 1589