Nica
Izvor: Wikipedija
Nica (francuski : Nice) je lučki grad, smješten nedaleko od talijanske granice, između Cannesaa i Monaka. Ima 346.000 stanovnika.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Nica se sastoji iz tri različita dijela po fizionomiji, a donekle i po funkcijama. To su: stari dio grada, Simez (staro rimsko regionalno središte) i novi dio grada.
Stari deo grada karakteriše se relativno uskim, mestimično krivudavim ulicama i ostalim odlikama mediteranskih gradova (visokim kućama sagrađenim uglavnom od kamena sa karakterističnim drvenim kapcima na prozorima). Istočno od starog grada i luke, na poluotoku Kap-Fera, u gustim, vječno zelenim mediteranskim šumama, razvilo su luksuzno turističko naselje Villefranche sa više od 3.000 vila, koja se vremenom teritorijalno spojila sa Nicom. Još istočnije, a opet u zaljevu, razvilo se drugo turističko naselje Bollier.
Novi dio grada se prostire pored obale, odnosno duž jednog širokog i ovalnog zaljeva žalovitom obalom. Njegovu najupadljiviju odliku predstavljaju široke avenije dekorirane zelenim palmama, raznovrsnim cvijećem i travnjacima. Najprivlačnija od svih je nadaleko čuveno „Englesko šetalište“ na kome su redom poređani najelitniji hoteli i luksuzne vile. Ova divna ulica pruža se čitavih 5 km duž zaljeva, tj. od same delte Vara. Sve ostale ulice međusobno su paralelne, široke i gotovo sasvim prave, sa znatno novijim, udobnim kućama. Ova četvrt prošarana je mnogim vrtovima, divnim parkovima. Ima veliki broj cvjećara i prodavaonica sa suvenirima.
[uredi] Klima
Zbog svog položaja, Nica je jedno od najtoplijih mjesta Azurne obale. Najugodniji mjeseci za putovanje su svibanj i razdoblje od polovine rujna do polovine listopad. Najkišovitiji dani su u veljači i ožujku, a od lipnja do kolovoza moguće su velike vrućine. Zime su blage i nema mraza, pa je zato ovaj grad u 19. stoljećuu Englezima bio omiljeno mjesto za odmor u toku zime, što danas dokazuju veliki hoteli i vrtovi. Blaga klima pogodna je i za vinogradarstvo.
[uredi] Povijest
Neosporno je de je glavni grad Azurne obale, lijepa Nica, predio koji je još od najstarijih vremena bio neprekidno, gusto naseljen. Dokaz ove priče su predmeti nađeni u Grimaldijevoj pećini i prisustvo čovječanstva još u Paleolitiku i Neolitiku. Prirodne pogodnosti ove oblasti koristili su Grci, koji su svoju naseobinu nazvali Nikaea, a to ime zadržali su i Rimljani, koji su kasnije osvojili ovu regiju. U 14. stoljeću Avignon je bio duhovni centar i cijela Provansa je doživjela literarni i umjetnički procvat. Dok je Provansa ovim definitivno postala francuska, budućnost Nice je kroz povezanost sa savojskim vojvodama doživjela obrat. Grad je 1793. anektiran Francuskoj, a 1814. pripao je „savojskoj kući“, sve dok, poslije masovnog protesta naroda 1860, konačno nije dodjeljen Francuskoj.
[uredi] Stanovništvo kroz povijest
