Neboder

Izvor: Wikipedija

Klasifikacija nebodera ima puno, no najpoznatija je ona koja kaže da je neboder svaka građevina koja ima 10 ili više naseljivih katova, i to katova po europskom sustavu brojanja (koji odvaja prizemlje kao posebnu jedinicu).

Starija klasifikacija u pojam "neboder" je uvrštavala i niže građevine, otprilike iznad 5 katova visine, pa je tako npr. prvim zagrebačkim neboderom nazvana i Loewyeva visoka kuća, građevina od 9 katova u Zagrebu, iz sentimentalnih razloga.

[uredi] Povijest

Prve "visoke kuće" u sebi nisu imale čelika, pa su svoju visinu morale kompenzirati debljinom zidova nižih katova, tako da je svaka visoka kuća, što je više bila, bila i neisplativija zbog manjeg korisnog prostora na nižim katovima. Uporabom čelika i betona, visoke kuće odjednom prestaju biti strukture kojima zidovi drže masu. Težina zgrade se prebacuje na nosive stupove razmještene po katu, a zid postaje element koji štiti od atmosferilija. Prvi pravi neboder, i to čelične konstrukcije, izgrađen je u razdoblju 1884-1885 u Chicagu i zvao se Home Insurance Building. Takve zgrade nisu mogle biti više od 80-ak katova, jer su opet postajale neisplative. Naime, povišenjem katova, potreban je sve veći broj dizala, a svako dizalo zauzima sve veći broj kvadratnih metara, tako da su niži katovi opet bili skučeni. Nova revolucija događa se 60-ih godina 20. stoljeća, kada je započet revolucionarni novi način gradnje koji se sastojao u prebacivanju glavnih nosivih elemenata u sredinu zgrade, skupa sa stubištima i dizalima, pri čemu nastaje "komunikacijska jezgra", a ostali stupovi miču se na rub i glavna im je uloga smanjivanje svijanja zgrade pri vjetru, gradskim i potresnim vibracijama. Prvi značajniji neboderi izgrađeni tom metodom su dva nebodera Svjetskog Trgovinskog Centra u New Yorku. Danas se gotovo svi neboderi rade na taj način. Neboderi se po načinu korištenja i načinu gradnje dijele na poslovne i stambene.