Marijana Radev
Izvor: Wikipedija
Marijana Radev (Constanza, 21. studenog 1913. - Zagreb, 17. rujna 1973.), hrvatska operna pjevačica
Prvi je put nastupila na sceni 1931. godine u Zagrebu na praizvedbi "Božićne priče" Rudolfa Matza, a profesionalno je debitirala 1938. godine u Trstu kao Marina u "Borisu Godunovu", a u HNK je prvi put pjevala u rujnu iste godine Santuzzu u "Cavalleriji rusticani". U Zagrebačkoj operi, kao član ili stalni gost do 1971. godine, ostvarila je 44 uloge i imala gotovo 600 nastupa.
U sebi je sjedinjavala sva eminentna svojstva snažne umjetničke osobnosti, intenzivan smisao za ritam, istančanu muzikalnost, visoku kulturu, što je uz glas posebnih tamnih preljeva i izrazit glumački dar njezine kreacije učinilo besmrtnima i teško ponovljivima. Premda se najčešće ponajprije doživljava kao Carmen, a i britanska je kritika nakon njezina gostovanja u Covent Gardenu 1955. godine ustvrdila kako od vremena glasovite Emme Calvé nije bilo takve Carmen koja bi potpuno zadovoljila sve pjevačke i glumačke zahtjeve uloge, koju je pjevala i u Bečkoj državnoj operi i pariškoj Operi Comique. Međunarodni ugled ponajviše duguje kreaciji Grofice u "Pikovoj dami" u Scali 1961. godine (zabilježena je živa snimka) i činjenici da je za gramofonsku tvrtku DGG sudjelovala u visoko cijenjenim snimkama Verdijeva "Requiema", Rossinijeva djela "Stabat Mater" i Beethovenove "Misse solemnis".
U Zagrebu je ostvarila i antologijske kreacije Charlotte u "Wertheru", Amneris, Azucene, Kundry u "Parsifalu", Gotovčeve Dome u "Eri s onoga svijeta" i Govedarke u "Morani", Gluckova "Orfeja".
Bila je protagonisticom velikih opernih događaja prvih hrvatskih izvedaba suvremenih djela i praizvedaba hrvatskih opera. Pjevala je Brkanovićevu Jelu u "Ekvinociju" i Barbaru u "Zlatu Zadra", Brittenovu Lukreciju, Gotovčevu Milu Gojsalića, Bradatu Turkinju u "Životu razvratnika Stravinskog", Madame Floru u Menottijevu "Mediumu" i druge. Posljednji je put nastupila na sceni 25. travnja 1971. u slavnoj predstavi zvijezda, "Giocondi" pod ravnanjem Lamberta Gardellija, i još jednom u ulozi Slijepe žene pokazala uzorno fraziranje i vrhunsko umijeće inetrpretacije.
