Kozaci u Baranji i Slavoniji
Izvor: Wikipedija
U kasnu jesen 1920. godine oko 136.000 Kozaka (vojne jedinice i znatan broj civilnih osoba), bježeći pred Sovjetskom Rusijom, evakuirao se s Krima u Tursku i Grčku. Dio njih, oko 5.000 osoba, kasnije je stigao u tadašnju Kraljevinu SHS. U prvom transportu 1. lipnja 1921. godine, preko Soluna i Đevđelije, stiglo je 4.000 osoba, a ostali su stigli u drugom transportu 9. lipnja iste godine.
Pristigli Kozaci stavljeni su na raspolaganje tadašnjem Ministarstvu javnih radova pa su upućeni na gradnju cesta i željezničkih pruga u Srbiji, Makedoniji, Bosni i Sloveniji ili su posao našli u rudniku pirita kod Donjeg Milanovca.
"Poslije izgradnje željeznice u Sloveniji Kubanski gardijski divizion (oko 250 Kozaka) nastanio se 1924. godine u Baranji i Slavoniji, stupivši u punom sastavu u službu kod barona Viktora Gutmana, u šećeranu na Branjinom Brdu (!?) kod Belog Manastira i na pilanu u Belišću, kao i na rad u Državno dobro 'Belje'." (A. Arsenjev, str. 143)
[uredi] Kozačke stanice
Kozaci su u to vrijeme živjeli u kozačkim naseobinama koje su se zvale stanicama. Nekoliko ih je bilo na području Slavonije i Baranja i drugdje po Hrvatskoj:
- Bakarska kozačka grupa - Bakar (starješina Andrej Sliva)
- Belomanastirska kubanska kozačka stanica - Beli Manastir
- Zagrebačka općekozačka stanica - Zagreb (general-major Sergej Aleksandrovič Trailin, generaj-major Ivan Aleksejevič Poljakov)
- Zagrebački studentski općekozački majur - Zagreb (A. Đakov)
- Kneževovinogradska kubanska kozačka stanica - Kneževi Vinogradi (komandir kozačkog eskadrona Aslanov)
- Osječka kubanska kozačka stanica - Osijek (komandir P. V. Mihajlov)
- Topuska kozačka stanica - Topusko (admiral Anatolij Aleksejevič Kononov]]
Kozačkih stanica bilo je i u mnogim drugim mjestima tadašnje države, najviše u Srbiji, ali i u Makedoniji i Bosni.
Izvori:
- Aleksej Arsenjev: "Kozaci u Kraljevini Jugoslaviji", "Zbornik Matice srpske za istoriju", Novi Sad, broj 69-70, 2004. (str. 137-157)
