Josip Vancaš

Izvor: Wikipedija

Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.)

Josip pl. Vancaš (Sopron, 22. ožujka 1859. – Zagreb, 15. prosinca 1932.), hrvatski arhitekt.

Josip pl. Vancaš rođen je 1859. godine u mađarskom gradu Sopronu. Studirao do 1881.na Technische Hochschule] a potom 1882.- 1884. na Umjetničkoj akademiji u Beču [1]. Prakticirao u atelijeru kod Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, te kod Friedricha Schmidta.

Godine 1884 na poziv bosanske vlade odlazi u Sarajevo, gdje djeluje do1890. djeluje kao vladin arhitekt. Odlaskom iz državne službe u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelijer. Tijekom bogatog djelovanja izgradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interieure.

Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Kao zastupnik bos.- hercegovačke vlade 1911. podnio rezoluciju o zaštiti historičkih spomenika u BiH. Napisao je čitav niz studija o bosanskoj pučkoj arhitekturi. Od 1921. živi u Zagrebu.

Najznačajnija su mu ostvarenja: Katedrala u Sarajevu (1884.-1889.), palača Zemaljske vlade u Sarajevu (1884.-1885.), sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu ( 1892.-1896.), palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.), stambena zgrada Ješue D. Saloma (1901.) i vila Mathilde u Sarajevu (1902.- 1903.), Župna crkva sv. Jurja u Desiniću (1901.- 1902.), župna crkva sv. Nikole u Krapini (1901.- 1903.), hotel „Union“ i zgrada Gradske štedionice u Ljubljani. (1902./3.), palača pošte i telegrafa u Sarajevu (1907./13.).

Svoje je radove izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti (1896.), Beču (1898.) i Parizu (1900.).

Arhitekt Josip pl. Vancaš umire 15. prosinca 1932. godine u Zagrebu.