Jožef Košič

Izvor: Wikipedija

Jožef Košič (mađ.: Kossics József) (Bogojina ili Bagonya, Mađarska, danas Slovenija, oko 9. listopada 1788. - Gornji Senik ili Felsőszölnök, Mađarska, 26. prosinca 1867.) slovenski je pisac, etnolog, pjesnik, povjesničar i rimokatolički svećenik hrvatskog podrijetla.

Rođen je u Prekmurju, u Mađarskoj. Njegov otac je bio Jožef Košič varaždinski školmeštar (učitelj), brat Franje Košiča, također svećenika iz Zagreba. Majka mu je bila Ana Kregar, niža plemkinja iz mjesta Ivanci (Zalaivánd), kod Bogojine.

Pohađao je gimnaziju u Kisegu (mađ. Kőszeg) i Sambotelu (mađ. Szombathely). Bio je kapelan u Prekmurju, Beltincu (Belatinc), Turnišću (Bántornya), Rogašovcima (Szarvaslak), i Svetom Jurju (Vízlendva). Svećeničku službu isprva je obavljao u Donjem Seniku (Alsószölnök; 1816.-1829.), a zatim i u Gornjem Seniku (Felsőszölnök 1829.-1867.) gdje je i umro u 80. godini života. Na groblju se nalazi njegov grob s pločom i natpisom na mađarskom jeziku. U crkvi mu je postavljena spomen ploča, a i seniška osnovna škola nazvana je po njemu. Ta činjenica ima veliku važnost za očuvanje nacionalne svijesti u mađarskih Slovenaca. Košič se dosta zanimao za povijest, a pogotovo povijest Perkmurja.

Prvo svoje djelo napisao je na mađarskom, a naslovio ga je „Jesu li u Mađarskoj Vandali?“ (Vannak e Magyar Országban Vandalusok?), jer je držao da su Slovenci u Mađarskoj potomci Vandala. Monografija O Vendima i Totima u Mađarskoj (A Magyar Országi Vendus-Tótokról 1824.-28.) prvo se pojavila anonimno u Beču 1824. godine, a zatim pod pravim imenom u novinama "Tudmányos gyűjtemény" (Znanstvena zbirka) 1828. godine.
1829. godine pojavila se i na njemačkom. Na slovenskom jeziku pojavila se tek 1992. godine. Djelo govori također o Slovencima u Mađarskoj.

Košič se u svojim djelima služio štajerskim govorom i kajkavskim narječjem.

[uredi] Djela

• O Vendima i Totima u Mađarskoj (O vendskih-totih na Vogrskom, 1824.-28.)
• Kratki mađarski gramatik (Krátki Návuk Vogrskoga Jezika za Začetnike, 1833.)
• Križni put u 14 postaja (Križna paut na XIV. štácie ali postojališča, 1843.)
• Starine Železnih i Zalaskih Slovenaca (Starine železnih ino salaskih Slovencov, 1845.)
• Obrađen Slovenac is Slovenka kod Mure i Rabe (Zborisani Sloven in Slovenka med Műrov in Rábov, 1845.-48.)
• Povijest mađarskog kraljevstva (Zgodbe vogerskoga kralestva, 1848.)
• Isuse, moja žudnjo (Jezuš moje pošelenje 1851.)

[uredi] Literatura

• Kozar, Marija; Mukič, Francek: Slovensko Porabje, Mohorjeva družba Celje, 1982.