Historija

Izvor: Wikipedija

Termini povijest i historija u hrvatskom se jeziku ponekad koriste kao istoznačnice, ali danas uvelike prevladava "povijest". Historija je riječ koja se u srpskom jeziku rabi u značenju koju u hrvatskom jeziku ima riječ "povijest".
U svakodnevnom govoru oba termina označavaju dva bitno različita pojma: prošlu zbilju i znanost koja proučava tu zbilju. Jedno objašnjenje pojmovnih problema i terminošloške zbrke dano je u Općoj enciklopediji JLZ (3. svezak, 1977) u odrednici Historija ili povijest. Hrvatska enciklopedija izbjegava tu diskusiju stavljajući uz pojam "historija" samo uputu na članak "povijest", u svesku koji još nije objavljen.

U znanosti, danas se terminom povijest označava prošla zbilja, a znanost koja ju proučava naziva se povjesnica ili historiografija. Kod nekih jezično nostalgičnih krugova (na doba Novosadskog dogovora i ideologije nasilnog jezičnog jedinstva), koji su skloni pretjeranoj uporabi i zadržavanju tuđica na štetu čistih hrvatskih izraza, progurava se oblik "historija".

Riječ "historija" je međunarodnica: potječe iz grčkog. Odatle je prešla u latinski, te u sve suvremene europske jezike.
Iako se u hrvatskom manje koristila nego u srpskom, to nije srpska riječ; srpski je istorija (a neki srpski autori koriste i riječ "povest"^{[nedostaje izvor]}).

[uredi] Značenje u grčkom

Grčki pojam istoria izvorno nije vezan samo uz prošlost. Pojavljuje se prvi put u V. st. pr. Kr. kod grčkoga pisca Herodota u značenju: znanje, ispitivanje, znanje, stečeno ispitivanjem, obavijest, opisivanje i pripovijedanje; posebno je važno značenje toga pojma u smislu dobivanja obavijesti ispitivanjem svjedoka. Herodot i njegovi nasljednici nastojali su sustavnim istraživanjima dobiti objektivnu sliku o stranim narodima i o prošlim događajima.

[uredi] Filozofska terminologija

U praxis filozofiji postoji specifično razlikovanje pojmova historija i povijest, kojim je pokušao na silu zadržati nepotrebnu tuđicu u hrvatskom jezuiku filozof Milan Kangrga. Vidi članak: Historija i povijest u praxis filozofiji. (Praxisovci, filozofski krug, koji je nakon početnog kvalitetnog rada, postao poznat po antihrvatskim i komunističko-tvrdostrujaškim stavovima ^[1]). Njegove stavove valja uzeti sa zadržkom, jer je nerijetko bio "optuživan" za (pro)jugoslavenstvo, "jugomarksizam" i sl., odnosno da ne može osoba koja se izjašnjavala Jugoslavenom (što automatski povlači i ideološku usmjerenost) davati prosudbe o hrvatskom jeziku. Štoviše, valja imati na umu da je na seminaru za profesore etike u ožujku 2005., sasvim ozbiljno obznanio da "nacionalist nije čovjek" te da "desničar ne može biti intelektualac"^[2].