Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj
Izvor: Wikipedija
Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj je Katolička Crkva koja koristi bizantski istočni obred. Pokriva je Križevačka biskupija.
Sadržaj |
[uredi] Križevačka biskupija
Katoličku Crkvu u Hrvatskoj obogaćuju dva obreda. Pored većinskoga rimskog, odnosno zapadnoga, latinskoga obreda kroz Križevačku biskupiju organizirani su vjernici istočnoga, bizantskoga obreda, među narodom poznatiji kao grkokatolici. Uz teritorij u Hrvatskoj Križevačka biskupija obuhvaća grkokatoličke župe u Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Ova biskupija (eparhija) pripada Zagrebačkoj metropoliji, pa je križevački biskup (vladika) sufragan zagrebačkog nadbiskupa i metropolita.
Križevačku biskupiju trenutačno vodi biskup Slavomir Miklovš, koji je Rusin (rođen 1934., imenovan 1983.).
Prema podacima biskupskoga ordinarijata iz 2005., Križevačka biskupija ima 21.467 vjernika istočnoga obreda, grkokatolika. Od toga je 15.566 vjernika na području Republike Hrvatske, dok je 4776 grkokatolika u Bosni i Hercegovini te 1298 u Sloveniji. Po narodnosti u Hrvatskoj je najviše, 7830, Rusina istočnoga katoličkog obreda, zatim je 6.294 Hrvata grkokatolika i 2295 Ukrajinaca. Ustrojeni su u četiri dekanata u 32 župe. Od 22 aktivna svećenika u Križevačkoj biskupiji 16 ih djeluje u Hrvatskoj, dok su trojica umirovljena.
U Križevačkoj biskupiji u liturgiji se koristi crkvenoslavenski jezik i ćirilica, a u hrvatskim župama i hrvatski jezik i latinica.
Vidi i Marčanska biskupija.
[uredi] Žumberački grkokatolici
Žumberački dekanat najstariji je hrvatski dio Križevačke biskupije. To je matica svih grkokatolika na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosne.
Žumberak je i u povijesti bio nositelj i okosnica grkokatolika. U prvom redu, okupljao ih je preko svoga grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu koje je bilo i ostalo središnja intelektualno-odgojna institucija sadašnje Križevačke biskupije. Žumberački dekanat ima danas 9 župa u kojima djeluje 5 svećenika.
[uredi] Popis marčanskih (1611.-1739.) odnosno križevačkih (1777.- ) vladika
- Simon Vratan'ya (1611.-1630.)
- Maksim Predojević (1630.-1642.)
- Gabriel Predojević (1642.-1644.)
- Vasilije Predojević (1644.-1648.)
- Sava Stanislavić (1648.-1661.)
- Gabre Mijakić (1662.-1670.)
- Pavao Zorčić (1671.-1685.)
- Marko Zorčić (1685.-1688.)
- Izaija Popović (1689.-1699.)
- Gabriel Turčinović (1700.-1707.)
- Grgur Jugović (1707.-1709.)
- Rafael Marković (1710.-1726.)
- Grgur Vučinić (1727.-1732.)
- Silvestar Ivanović (1734.-1735.)
- Teofil Pašić (1738.-1746.)
- Gabrijel Palković (1751.-1759.)
- Vasilije Božičković (1777.-1785.)
- Jozafat Bastašić (1785.-1795.)
- Silvestar Bubanović (1794.-1810.)
- Konstantin Stanić (1810.-1830.)
- Gabrijel Smičiklas (1834.-1856.)
- Đorđe Smičiklas (1857.-1881.)
- Ilija Hranilović (1883.-1889.)
- Julije (Juri) Drohobeczky (1891.-1917.)
- Dionizij Njarady (1920.-1940.)
- Janko Šimrak (1942.-1946.)
- upražnjeno mjesto (1946.-1960.)
- Havriil Bukatko (1960.-1961.)
- upražnjeno mjesto (1961.-1983., Joakim Segedi kao pomoćni biskup
- Slavomir Miklovš (od 1983.)
