Bokelji
Izvor: Wikipedija
 |
Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava) |
Bokelji su nastanjeni na području Boke u Crnoj Gori.
Bokelji su u 18. stoljeću imali više od 300 brodova i bijahu rival Dubrovniku i Veneciji. Jedan od poznatijih Bokelja bio je Matej Zmajević ili Matija Zmajević (1680.-1735.), admiral baltičke mornarice i brodograditelj koji je ruskom caru Petru I. Velikom izgradio flotu u Voronježu. Ovaj čovjek imao je velikih uspjeha u pomorskim bitkama protiv Šveđana, pa je iz toga razloga uz velike vojne počasti (odlikovan redom Aleksandar Nevski), sahranjen u katoličkoj crkvi u Moskvi. Petar I. Veliki čini još jednu čast, i šalje svoje mlađe časnike u Perast u Boku na studiranje pomorskih znanosti.
Od ostalih poznatih Bokelja, tu su još Tripun Kotoranin, kotorski zlatar, koji je radio 1476. na dvoru Ivana Groznog u Moskvi; Krsto Čorko, koji je u 2. polovici 17. stoljeća postao španjolski markiz i guverner Baleara, inače je bio pomorski kapetan; kapetan Petar Želalić (Zhelalich), koji je postao član reda Malteških vitezova, a sa svojim malenim šambekom (tipom broda berberskih gusara), kojim je 19. rujna 1760. potukao turski brod naoružan sa 82 topa; Antun Luković, glavni inženjer na projektu gradnje Sueskog kanala (1859-1869); Ivan Visin (1806 - 1868), pomorski kapetan i istraživač koji je iz Antwerpena 1852. krenuo na put oko svijeta na brodu "Splendido".
Sadržaj |
Ime
Ime se izvodi od riječi Boka Kotorska (u starijih hrv.autora zabilježena i kao: Buka od Kotora, gen. Buci), u doslovnom prijevodu, "Kotorsko ždrilo".
Kultura i Povijest
Dolaskom Turaka, dio Boke pripast će Turcima, pa se ona stavlja pod zaštitu Mlečića i ostaje pod istom do 1797. Kroz to vrijeme Bokelji postaju vješti pomorci brodograditelji, a razvija se i književnost. Mornarica Bokelja postaje među najjačima na Mediteranu.
Danas Hrvati Boke imaju u Crnoj Gori stranku Hrvatsku građansku inicijativu, a postoji i udruga Hrvatska Bratovština Bokeljska Mornarica 809, koja ima ispostave u Zagrebu i Dubrovniku, a zaštitnik joj je Sveti Tripun, koji se već 12 stoljeća slavi 3. veljače.
Tokom 12. stoljeća niču uz obalu mnogi novi gradovi. Kotor postaje pomorsko trgovačko središte, a crkva Svetog Trifuna podignuta je 1166. uz pomoć pomorskih trgovaca. Kotor postaje poznat po brodograđevnoj industriji.
Godine 1371. Kotor dolazi pod zaštitu Ljudevita Velikog koji tjera Veneciju sa istočne obale Jadrana. Nakon smrti Ljudevita Velikog, bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. Kotromanić ovlada dijelom Boke i utemeljuje se Herceg Novi, na zapadnoj strani zaljeva. Godine 1391. ovaj umire a Kotor postaje nezavisni grad-država, i tako bude sve do 1420.
Poznate osobe
- Sv. Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.),
- Dionisije Miković (1861.-1942.)
- Stjepan Mitrov Ljubiša (1824.-1878.),
- Visarion Ljubiša (1823.-1884.)
- Rade Andrović (17. stoljeće)
- Bl. Ozana Kotorska (isto poznata kao Katarina Kosić, 1493.-1565.),
- Stevan Štiljanović (15. stoljeće-1543.),
- Bl. Gracija iz Mula (1438.-1508.)
- Nikola Modruski
- Josip Marinović
- Luka Brajnović
- Andrija Paltašić (~1450.-1500.)
Literatura
- Vanda Babić: "Don Srećko Vulović o starosjediocima Boke Kotorske", Zagreb, Diorama, 2001., ISBN 953-6573-11-3
- Šime Đodan: "Crvena Hrvatska - Dubrovnik i Boka od Kotora", Zagreb, Meditor : Iros, 2003., ISBN 953-6300-33-8
- Milenko M. Pasinović: "Hrvati u Crnoj Gori: s posebnim osvrtom na Boku Kotorsku u drugoj polovici XX. st.", Adamić, Rijeka/Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Kotor, 2005., ISBN 953-219-201-8
- Josip Pečarić: (razna djela)
- (skupina autora): "Hrvati Boke Kotorske", Zbornik Pomorskog muzeja Orebić, /Sveučilište u Zadru, Zadar, 2003., ISBN 953-98441-1-8
