Antun Vrdoljak
Izvor: Wikipedija
Antun Vrdoljak (Imotski, 5. lipnja 1931.), hrvatski glumac, redatelj i producent, bivši podpredsjednik Republike Hrvatske, bivši zastupnik Hrvatskog sabora, bivši direktor HRT, bivši predsjednik, danas počasni predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i član Međunarodnog olimpijskog odbora.
Sadržaj |
[uredi] Glumac
Završio je glumu na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Na filmu se javlja kao glumac 1957. (Nije bilo uzalud N. Tanhofera). Uloga putnika u Tanhoferovu filmu H-8 (1958.) donosi mu – zbog pučkog šarma priprostog mladića – veliku popularnost. Glumio je u oko 20 filmova i koprodukcijskih projekata. Za ulogu ratne žrtve u filmu Rat (1960.) V. Bulajića nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli.
[uredi] Uloge
- Družba Pere Kvržice (1970.) cjelovečernji igrani
- Protest (1967.) cjelovečernji igrani
- Sreća dolazi u devet (1961.) cjelovečernji igrani
- Rat (1960.) cjelovečernji igrani
- Pukotina raja (1959.) cjelovečernji igrani
- Cesta duga godinu dana (1958.) cjelovečernji igrani
- H - 8 (1958.) cjelovečernji igrani
- Nije bilo uzalud (1957.) cjelovečernji igrani
[uredi] Redatelj i producent
Kao redatelj debitira pričom u omnibusu Ključ (Poslije predstave – sc. Zvonimir Berković, 1965.) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: Kad čuješ zvona (1969.) prema Ratnom dnevniku Ivana Šibla (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici NOB-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom U gori raste zelen bor (1971., Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema Šiblovu Ratnom dnevniku, te Povratak (1979.). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je Mećava (1977.) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi Kiklop (1982, "Jelen" u Puli) prema romanu R. Marinkovića te Glembajevi (1988.) prema drami Gospoda Glembajevi (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije Deps (1974.), te 2 "regionalne" komedije – Ljubav i poneka psovka (1969.) i Od petka do petka (1985.). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – serije po I. Raosu i Zagrljaj po R. Marinkoviću (ujedno film "Karneval", "Anđeo" i "Prah", 1989.). Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" 1968. Nakon desetogodišnje političke i karijere sportskog djelanika (1990-2000), po gubitku izbora njegove stranke (HDZ), vraća se u kinematografiju visokobudžetnim projektom Duga mračna noć, sagom iz razdoblja revolucije i NOB-a, zaokružujući opus tematikom svoje mladosti.
[uredi] Filmski redatelj
- Duga mračna noć (2004.) cjelovečernji igrani
- Karneval, anđeo i prah (1990.) cjelovečernji igrani
- Glembajevi (1988.) cjelovečernji igrani
- Od petka do petka (1985.) cjelovečernji igrani
- Kiklop (1982.) cjelovečernji igrani
- Povratak (1979.) cjelovečernji igrani
- Mećava (1977.) cjelovečernji igrani
- Deps (1974.) cjelovečernji igrani
- U gori raste zelen bor (1971.) cjelovečernji igrani
- Kad čuješ zvona (1969.) cjelovečernji igrani
- Ljubav i poneka psovka (1969.) cjelovečernji igrani
- Ključ (duga ulica; čekati; poslije predstave)(1965.) cjelovečernji igrani
[uredi] Filmski producent
- Duga mračna noć (2004.) cjelovečernji igrani
- Karneval, anđeo i prah (1990.) cjelovečernji igrani
- Glembajevi (1988.) cjelovečernji igrani
- Povratak (1979.) cjelovečernji igrani
- Mećava (1977.) cjelovečernji igrani
- Deps (1974.) cjelovečernji igrani
- U gori raste zelen bor (1971.) cjelovečernji igrani
- Kad čuješ zvona (1969.) cjelovečernji igrani
- Ljubav i poneka psovka (1969.) cjelovečernji igrani
- Ključ (duga ulica; čekati; poslije predstave) (1965.) cjelovečernji igrani
[uredi] TV redatelj
- Ivan Lacković-Croata (1972)
- Prosjaci i sinovi (1971)
- TV serijal, Pliva Bebimiks 'Čekaonica' (1970)
- Pliva Bebimiks 'Prijatelj' (1970)
[uredi] Politika
Devedesetih napušta film radi stranačke (HDZ) političke karijere tijekom koje obnaša razne državne dužnosti. Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora 1990. godine u Saboru je izabran za potpredsjednika Republike Hrvatske. Dugogodišnji je zastupnik u Hrvatskom saboru. Između ostalog bio je generalni direktor Hrvatske radio televizije
[uredi] Sport
U mladosti se bavio gimnastikom, rukometom, tenisom i jedriličarstvom, a nakon 1960. godine je radio kao športski novinar u nekoliko zagrebačkih redakcija. Nakon izbora za za potpredsjednika Republike Hrvatske povjerena mu je organizacija Europskog atletskog prvenstva u Splitu za koju je dobio prve reference i čestitke predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha. Tada mu je istaknuo ideju osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora i dobio njegovu podršku. Tako je 10. rujna 1991. godine osnovan Hrvatski olimpijski odbor, a Antun Vrdoljak je izabran za njegovog prvog predsjednika. Predsjedničku dužnost obnašao je dva mandata zaredom, odnosno do 2000. godine. U siječnju 1992. godine je Hrvatski olimpijski odbor primljen u Međunarodni olimpijski odbor, Antun Vrdoljak je prvi puta pod hrvatskom zastavom vodio 1992. godine hrvatske športaše na Zimske olimpijske igre u Albertville. Tako su hrvatski športaši zakoračili u defile zajednice svijeta. Slijedile su Olimpijske igre u Barceloni, Atlanti i Sydneyju, gdje je Antun Vrdoljak iznova bio na čelu športaša ponosno pod trobojnicom Lijepe Naše.
Na prijedlog predsjednika MOO-a Juana Aantonija Samarancha, 1995. godine izabran je za člana MOO-a. Za promicanje ideje olimpizma dobio priznanje MOO-a – Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora, a za promicanje demokratske Republike Hrvatske i sedam državnih odličja, uključujući i najveće Velered Dmitra Zvonimira. U znak zahvalnosti za osobni doprinos za osnivanje, priznanje i primanje HOO-a u MOO, Opća skupština HOO-a ga je 2003. proglasila Počasnim predsjednikom HOO-a.
2004. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo.
[uredi] Zanimljivosti
Antun Vrdoljak je punac je poznatom hrvatskom glumcu Goranu Višnjiću, i svekar poznatoj hrvatskoj pjevačici Vanni.