Alberto Gilardino
Izvor: Wikipedija
| Alberto Gilardino | ||
|---|---|---|
 |
||
| Osobne informacije | ||
| Puno ime | Alberto Gilardino | |
| Nadimak | Il Gila | |
| Rođenje | 5. srpnja 1982. Biella, Italija  |
|
| Visina | 184 cm | |
| Klub | ||
| Trenutni klub | AC Milan | |
| Broj | 11 | |
| Pozicija | Napadač | |
| Profesionalni klubovi* | ||
| Godina | Klub | Nastupi (golovi) |
| 1999.-2001. 2001.-2002. 2002.-2005. 2005.- |
Piacenza Hellas Verona Parma AC Milan |
17 (3) 39 (5) 96 (50) 91 (36) |
| Reprezentacija | ||
| 2001.– | Italija | 25 (9) |
| Napomene | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
||
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| Nogomet | |||
| Olimpijske igre | |||
| Bronca | Atena 2004. | ||
| Svjetska prvenstva | |||
| Zlato | Njemačka 2006. | ||
Alberto Gilardino (Biella, 5. srpnja 1982.), talijanski nogometaš, napadač AC Milana.
[uredi] Biografija
Karijeru je započeo u Piacenzi, gdje je debitirao u Serie A protiv sadašnjeg mu kluba, Milana. Prodan je 2001. u Veronu gdje je igrao dosta dobro, ali se nije baš iskazao u zabijanju golova. Bivši trener njegovog tadašnjeg kluba, Cesare Prandelli zatražio je da ga se dovede u Parmu. Isprva nije puno zabijao (5 golova u prvoj sezoni ), no, sezonu poslije postigao je 23 pogotka, te bio drugi strijelac sezone. U sezoni 2004.-05. proglašen je najboljim igračem lige. Bilo je to dovoljno da ga zapazi veliki Milan, koji ga 17. srpnja 2005. dovodi u svoje redove za 18 milijuna funti. U Milanu je bio dovoljno dobar za nacionalno prvenstvo, zabivši 17 golova, no u Ligi prvaka nije bio ni približno tako dobar. U sezoni nakon skandala "Calciopoli", njegov Milan igrao je loše, a Gilardino se u potpunosti utopio u to sivilo, te su započele priče o njegovom možebitnom odlasku sa San Sira.
Godine 2004. nastupio je na Olimpijadi u Ateni, također je i postao prvak Europe za uzraste ispod 21 godine. Prije toga nastupao je za mladu talijansku selekciju i u kvalifikacijama za taj EURO, a bio je i u U-18 momčadi Italije. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 2006. gdje je s reprezentacijom postao prvak svijeta. Na tom natjecanju postigao je pogodak reprezentaciji SAD-a, te asistirao Del Pieru za pogodak Nijemcima u polufinalu.
[uredi] Vanjske poveznice
1 Gianluigi Buffon | 2 Cristian Zaccardo | 3 Fabio Grosso | 4 Daniele De Rossi | 5 Fabio Cannavaro | 6 Andrea Barzagli | 7 Alessandro Del Piero | 8 Gennaro Ivan Gattuso | 9 Luca Toni | 10 Francesco Totti | 11 Alberto Gilardino | 12 Angelo Peruzzi | 13 Alessandro Nesta | 14 Marco Amelia | 15 Vincenzo Iaquinta | 16 Mauro Camoranesi | 17 Simone Barone | 18 Filippo Inzaghi | 19 Gianluca Zambrotta | 20 Simone Perrotta | 21 Andrea Pirlo | 22 Massimo Oddo | 23 Marco Materazzi
Izbornik: Marcello Lippi
