Čerenkovljevo zračenje

Izvor: Wikipedija

Čerenkovljevo zračenje je elektromagnetsko zračenje koje nastaje kada nabijene čestice prolaze kroz dielektrični materijal brzinom većom nego što je brzina svjetlosti u tom materijalu. Jedan od primjera je karakteristična plavkasta svjetlost koja se primjećuje u nuklearnim reaktorima. Ovako nastala svjetlost naziva se Čerenkovljevim zračenjem prema ruskom fizičaru Pavelu Aleksejeviču Čerenkovu koji je prvi uočio ovaj učinak. Detaljniju analizu dali su Ilja Frank i Igor Jevgenjevič Tamm. Za ovo otkriće sva trojica dobili su Nobelovu nagradu za fiziku 1958. godine.

[uredi] Uzrok Čerenkovljeva zračenja

Svaki objekt koji se giba kroz medij brzinom većom nego što je brzina širenja valova u tom mediju, stvarat će val konusnog oblika oko sebe. Ova činjenica vrijedi za valove na vodi (nastajanje valne fronte kod broda ili glisera koji se giba brže od valova) i za valove zvuka (probijanje zvučnog zida).

Isti učinak vrijedi i za elektromagnetske valove, tj. svjetlost. Budući da je brzina svjetlosti u nekom mediju manja nego u vakuumu, moguće je u blok materijala usmjeriti snop čestica čija je brzina veća od brzine svjetlosti u tom mediju. Tada nastaje stožasti val svjetlosti, a vrh stošca nalazi se u izvoru zračenja čestica. Mjerenjem kuta ovog stošca moguće je odrediti brzinu čestica koje su izazvale ovo zračenje, što je jedna od metoda kojom se mjeri brzina čestica u fizici visokih energija.