Wallis Warfield

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Wallis Warfield (Volis Vorfild; 19. juni 1895/96 - 24. april 1986) bila je supruga princa Edvarda, vojvode od Windsora.

Bila je jedino dijete Teacklea Wallisa Warfielda (Tekl Volis Vorfild) i Alice Montague (Elis Montagu). Datumi rođenja, vjenčanja i smrti njenih roditelja ostaju nepoznati. Otac joj je umro otprilike godinu dana nakon rođenja, a majka se nakon očeve smrti preudala još dva puta.

Dana 8. novembra 1916. godine Wallis se udala za Earla Winfielda Spencera (Erl Vinfild Spenser), pilota američke vojske. Sa suprugom je krenula na putovanje u Kinu, gdje je upoznala Galeazza Ciana, koji će kasnije postati zet Benita Mussolinija. Sa njim je navodno ostala trudna, a trudnoću je okončala pobačajem koji ju je koštao mogućnosti začeća. Krajem 1925. Wallis i njen suprug su se vratili u Sjedinjene Američke Države i razveli se 10. decembra 1927. godine.

Još prije razvoda od prvog supruga, Wallis je upoznala nedavno razvedenog Ernesta Aldricha Simpsona. Vjenčala se sa njim 21. jula 1928. godine i preselila u London. Tu je, preko prijateljice, upoznala ljubavnicu Edvarda, princa od Velsa. Wallis je princa od Velsa upoznala 10. januara 1931. godine i počela se pojavljivati na dvoru. U tom periodu Wallisin muž upada u finansijske probleme, a Wallis se upušta u vezu sa princom Edvardom. Edvard je obasipao Wallis novcem i nakitom.

Edvard je bio popularan u narodu sve do objavljivanja njegovih namjera da oženi Wallis Simpson nakon što njen razvod bude ozakonjen. Međutim, Edvardov premijer, Stanley Baldwin, upozorio je kralja da narod neće prihvatiti Wallis kao kraljicu, budući da je ona Amerikanka čija dva razvoda nije priznavala Engleska crkva (a čiji je Edvard bio nominalni poglavar). Edvard je zatim predložio morganatski brak, prema kojem bi Edvard ostao kralj, a Wallis ne bi postala kraljica, niti bi Edvarda mogla naslijediti djeca rođena iz njihovog braka. Ova opcija je također odbijena. Premijer Baldwin je zatim kralju predstavio tri opcije: da zaboravi na ideju o braku sa Wallis, da je oženi protiv želja svojih ministara, ili da abdicira. Edvard je izabrao treću opciju. Dva dana nakon abdikacije Edvard je od brata, novoga kralja, dobio novokreiranu titulu vojvode od Windsora. Posebnom zakonskom odredbom vraćeno mu je oslovljavanje sa Kraljevska Visost, ali je određeno da njegova supruga i djeca neće biti tako oslovljavana, te da njegova djeca neće imati mjesta u nasljednom nizu. Edvard je protestvovao protiv ovakve odluke, ističući da je njegova buduća supruga i prema tradiciji i prema zakonu kvalifikovana za kraljevsko oslovljavanje, ali na njegove zahtjeve se oglušilo.

Edvard i Wallis sklopili su brak 3. juna 1937. godine u privatnoj ceremoniji kojoj članovi kraljevske porodice, na zahtjev kralja Georgea VI, nisu prisustvovali. Edvardov odnos sa članovima njegove porodice naglo se pogoršao, a pogotovo odnos sa majkom. Kraljevska porodica nije nikada prihvatila Wallis, a pogotovo loš odnos je imala sa kraljicom Elizabetom.

Godine 1937., pred sami početak Drugog svjetskog rata, vojvoda i vojvotkinja od Windsora bili su u posjeti Njemačkoj i Adolfu Hitleru, uprkos negodovanju britanske vlade. Nakon ovog kontraverznog posjeta nacističkom lideru, vojvodski par se vratio u Francusku, odakle su 1939. godine vraćeni u Britaniju. Nakon njemačke invazije na jug Francuske, Edvard i Wallis su se sklonili u Španiju. Premijer Winston Churchill zaprijetio je vojvodi od Windsora vojnom tužbom ukoliko se na vrati na tlo Commonwealtha. Edvard i Wallis su zatim preseljeni na Bahame. Vjeruje se da je Wallis imala uticaj na Edvardovo zainteresiranje za nacizam i da je sama podržavala tu ideologiju tokom i nakon Drugog svjetskog rata.

Po završetku rata Edvard i Wallis vratili su se u Pariz, gdje im je bila dodijeljena privatna rezidencija. Wallis, vojvotkinja od Windsora, umrla je 24. aprila 1986. godine u Parizu.