Trgovačko pravo
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
U ranijim razdobljima razvitka pravne nauke u sastavu građanskog prava bilo je i trgovačko pravo. Usljed dinamičnog razvoja, ono se iz njega izdvojilo i sada predstavlja veoma perspektivno, samostalno pravo. Robonovčani tokovi čine ga i dalje veoma dinamičnim pravom, podložnim promjenama i usavršavanjima.
Trgovinu kao važnu privrednu djelatnost možemo definirati kao ukupnost svih oblika trgovačkih aktivnosti, od nabavke robe od proizvođača do njene isporuke konačnom potrošaču. Zahvaljujući svom položaju između ponude i potražnje robe, te utičući na proizvođače i potrošače, trgovina igra ključnu ulogu u privredu svake zemlje.
S obzirom da je proizišlo iz građanskog prava, i dalje je zadržalo neke njegove osobenosti, pogotovo one koje prizilaze iz obligacionih normi. Trgovačko pravo utvrđuje osnove nastanka organizacija koja se bave trgovinom, kao i ponašanje subjekata u trgovačkim poslovima. Ovo pravo određuje osnove trgovine kao djelatnosti, kroz aktivnosti obrazovanja trgovaca i njihovog nastanka kao subjekata trgovine, utvrđivanja uvjeta rada trgovačkih subjekata i sl.
Subjekti trgovačkog prava su pravna lica, kojih ima mnogo vrsta i oblika, a najpoznatija su: dioničko društvo i društvo ograničene odgovornosti. Izvori prava trgovačkog prava su, prije svega, zakoni i podzakonski akti koji uređuju ovu oblast. Odmah iza propisa, kao izvor, javljaju se ugovori, u kojima se stranke dogovaraju o uvjeetima pod kojima stupaju u trgovačke odnose u međusobnom komuniciranju. Veliku snagu u uređenju ovih odnosa ima običajno pravo, koje, kroz oblik uzansi i kodificiranih poslovnih običaja, bitno utiče na trgovačko pravo, doprinoseći tako da se ova vrsta običaja brže mijenja od drugih vrsta običaja.
