Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
Neutralnost i/ili ispravnost ovog članka je osporena.
Molimo da prije uređivanja članka sporne rečenice razmatrate na stranici za razgovor.
|
 |
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
|
Do ljeta 1992. brojni novinari i urednici srpske nacionalnosti napustili su grad, pridružujući se novouspostavljenoj Srpskoj RTV na Palama. Paljanski TV Dnevnik, koji su vodili neki od bivših novinara RTV Sarajevo, poput Riste Đoge, Ilije Guzine, Dragana Božanića i drugih, bio je ispunjen hvalospjevima za srpske "oslobodilačke snage" koje su okupirale široka područja Bosne. Posebno je urednik paljanske TV Risto Đogo ostao zapamćen po primitivnoj mržnji prema bosanskim muslimanima. Oni koji su redovno gledali njegov dnevnik sjećaju ga se kako u glavnoj večernjoj informativnoj emisiji pokazuje nož i kaže: "A ovo je ono što imamo za naše bivše komšije balije". On bi, takođe, u emisiji prao noge u lavoru izrugujući se ritualnom pranju nogu pred muslimansku molitvu. Jednom je izvještaj s nekog sastanka u Ženevi, kojem je prisustvovala članica bosanskog Predsjedništva Tatjana LJujić Mijatović propratio isječkom iz pornografskog filma, sugerišući nemoralnost njene lojalnosti, kao Srpkinje, prema bosanskoj državi. Nakon masakra nad civilima na Markalama, u februaru 1994. završio je svoj izvještaj podižući tri prsta u znak "srpske pobjede". - Đogo je definitivno bio po zlu vodeća medijska figura tog rata. On je bio jedini koji je nastojao da uvjeri Srbe kako prosipanje krvi drugih naroda može biti predmet šale, nešto čemu se čak treba radovati. Niko drugi to nije uradio - rekao mi je, sjećajući se paljanske TV, Miljenko Jergović, bosanski pisac. Kad je Đogo ubijen (njegovo tijelo je nađeno u vodi na brani hidroelektrane u Zvorniku nakon što je "tajanstveno nestao", vjerovatno kao žrtva nekog od heroja svog TV Dnevnika), Jergović je napisao esej u kojem je naveo neke od njegovi nezaboravnih "satanskih šala". U jednoj od njih, u zimu 1992-93, kad su se Sarajlije bukvalno smrzavale i gledovale, rekao je kako su oni među najsretnijim ljudima na svijetu: dok svako igra Loto i ništa ne dobija, svi oni imaju po sedam pogodaka (artiljerijskih, u njihove kuće). Nije se uzdržavao čak ni od rasističkih komentara. Ismijavajući užasavajuće vijesti o masovnim silovanjima Bošnjakinja u srpskim logorima, rekao je : "Te preobraćene Turkinje tvrde da ih mi silujemo, a jedna od njih je baš rodila crnče u izbjegličkom centru". Kazujući tu "šalu", Đogo se pojavio namazan crnom bojom po licu.
