Stjepan Hosu

From Wikipedia

Stjepan Hosu (30.7. 1913. – 1.4. 1985.) je bio hrvatski klasični filolog, prevoditelj i pedagog.

Rodio se u Andrijaševcima 30. srpnja 1913. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, otišao u franjevačku gimnaziju u Travnik, vratio se kući, te pohađao gimnaziju u Vinkovcima krajem 20-ih, a završio u Zagrebu 1933. Studij klasične filologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Službovao je u Prosvjetnom zavodu u Zagrebu, na gimnaziji u Sušaku (Rijeka), bio asistent na Filozofskom fakultetu, od 1945. do 1976. na Srednjoj vjerskoj školi u Zagrebu, pa do 1980. u Hrvatskom književnom društvu sv. Ćirila i Metoda (sv. Jeronima). Od pojave Glasa koncila 1963. do umirovljenja bio je njegov lektor.

Uz nastavnički i lektorski rad S. Hosu bavio se prevođenjem s grčkog, latinskog, njemačkog, francuskog i engleskog. Prva prevedena knjiga – Gustav Schwab: Najljepše priče klasične starine (Die schönsten Sagen des klassischen Altertums) – izašla mu je u izdanju zagrebačke »Mladosti« 1952. Skraćena i znatno prerađena izašla je knjiga još tri puta kod istog izdavača (1961, 1965, 1974), a puno izdanje, revidirano, jezično dotjerano i bogato ilustrirano pojavilo se 1985 (Zagreb: Grafički zavod Hrvatske). Hosu nije Schwaba tek preveo, nego je, slijedeći autorovu metodu, pronašao gotovo svaku rečenicu Schwabovog teksta u originalima klasičnih autora, uporedio ju i ispravio Schwaba ili njegove izdavače, ako je utvrdio da se radi o očitoj pogrešci ili zabuni. Ovo standardno izdanje doživjelo je niz ponovnih objava (Zagreb: GZH, 1987, 1989; DiVič, 2000; Mostar: Grafex, 2002; Zagreb: Globus media, 2004-2005; Niš: Niški kulturni centar, 2004).

Drugo prevedeno djelo bilo je također s područja antike – Gaj Svetonije Trankvil: Dvanaest rimskih careva (De vita Caesarum, Zagreb: IBI, 1956; drugo izdanje: Zagreb: Naprijed, 1978). Zatim je došao na red čitav niz prijevoda vjerskih klasika i popularne, mahom vjerske, literature:

• Sveta Terezija od Djeteta Isusa (svjetovno ime: Thérèse Martin): Povijest jedne duše (L'Histoire d'une Âme, Zagreb: Glas Koncila, 1961, 1968, 1970, 1975, 1984, 1989, 1997, 2005);
• Johannes Leppich: Razmišljanja na asfaltu (Meditationen auf dem Asphalt, Đakovo: Biskupsko bogoslovno sjemenište, 1965);
• Henri Daniel-Rops (pravo ime: Henry Jules Charles Petiot): Život Isusa Krista (Brève histoire du Christ-Jésus, Vinkovci: L. Vincetić, 1967; Split: Verbum, 2003);
• Fulton J. Sheen: Himna života (Life Is Worth Living, Đakovo: I. Ćavar i dr., 1967);
• Ferdinand Holböck: Credimus. Ispovijest vjere Pavla VI. (Credimus. Kommentar zum Credo Pauls VI, Zagreb: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1971);
• Heinrich Böll: Kruh ranih godina (Das Brot der frühen Jahre, Zagreb: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1972);
• Aurelije Augustin: Ispovijesti (Confessiones, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1973, 1982, ?, 1987, 1991, 1994, 1997, 1999, 2002, 2007);
• Franz Weiser: Svjetlo planina (Das Licht der Berge, Zagreb: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1981; Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1982?, 1983, 1988; Đakovo: UPT, 1994, 2004);
• Franz Weiser: Sin bijelog poglavice (Der Sohn des weißen Häuptlings, Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1981, 1988);
• Franz Weiser: Putovanje Waltera Klingera oko svijeta (Walter Klingers Weltfahrt, Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1982, ?, 1988).

Za najrasprostranjeniju hrvatsku Bibliju u izdanju »Stvarnosti« (1968.) preveo je Prvu i Drugu knjigu o Samuelu, i s Josipom Tabakom obavio sveukupnu lekturu prijevoda.

Za drugi svezak zbirke Povijesti svjetske književnosti (izdanje »Liber-Mladost«) napisao je poglavlje o srednjovjekovnoj latinskoj književnosti (Zagreb, 1977), a u zbirci Hermanna Dielsa Predsokratovci (Die Fragmente der Vorsokratiker, Zagreb: Naprijed, 1983) preveo je s grčkoga fragmente Filolaja, Arhite, Anaksagore i tridesetak manjih filozofa. Prevodio je i manje odlomke grčkih i latinskih autora za neka izdanja »Školske Knjige« u Zagrebu.

Umro je u Zagrebu 1. travnja 1985.