Gustav Schwab
From Wikipedia
Gustav Benjamin Schwab (19.6. 1792. – 4.11. 1850.) je bio njemački pisac, pastor i izdavač.
Gustavov otac Johann Christoph Schwab je bio tajni dvorski savjetnik i privremeni profesor na tzv. Visokoj Karlovoj školi u Stuttgartu (Hohe Karlsschule), koja je tada imala status univerziteta, a majka Friederike je bila iz bogate trgovačke porodice. Schwab je rastao u luteransko-humanističnoj atmosferi švapskog obrazovanog građanstva. Pohađao je Stuttgartsku gimnaziju, a od 1809. do 1814. je kao stipendist Evangeličke zaklade u Tübingenu (Evangelisches Stift Tübingen) studirao na tamošnjem Eberhard-Karlovom univerzitetu (Eberhard Karls Universität Tübingen), najprije filologiju i filozofiju, a potom i teologiju.
Za vrijeme studija je ustanovio književni kružok i sprijateljio se s Ludwigom Uhlandom, Karlom Varnhagenom i Justinusom Kernerom, s kojima je objavio i poznatu zbirku pjesama Njemačka pjesnička šuma (Deutscher Dichterwald, 1813). U proljeće 1813. putovao je u sjevernu Njemačku, gdje se, među ostalim, susreo s Goetheom i Schleiermacherom.
Krajem 1817. postao je profesor klasičnih jezika na Višoj gimnaziji u Stuttgartu (današnja Eberhard-Ludwigova gimnazija, Eberhard-Ludwigs-Gymnasium). Svega nekoliko mjeseci nakon toga oženio je Sophie Gmelin, kćerku profesora prava. Od 1825. dalje radio je dvadeset godina na izdavanju Lista za književnu razonodu (Blätter für literarische Unterhaltung) izdavačke kuće Brockhaus, a od 1828 dobija posao urednika književne rubrike čuvenog Jutarnjeg lista za otmjene slojeve (Morgenblatt für gebildete Stände) jednoga od najplodnijih njemačkih nakladnika, Johanna Friedricha Cotte. Ovo je za njemački književni svijet toga doba bio jedan od glavnih položaja, te Schwab postaje mecenom za mlađe autore.
Za nakladu Metzler 1827. je otpočeo i uređivao najveću njemačku ediciju klasičnih autora u prijevodu. Za svoju dužnost je Schwab smatrao da treba djeci što više približiti svijet klasične mitologije, što mu je dalo ideju da 1835. objavi antologiju Pjesnici stare Grčke za žensku omladinu prerađeni (Die Dichter des alten Griechenlands für die weibliche Jugend bearbeitet).
1828-1829 u dva sveska mu izlazi zbirka pjesama (Gedichter) sa slavnom baladom Jahač i Bodensko jezero (Der Reiter und der Bodensee). Schwab je volio i putovati, te je u ovom periodu objavio dva vodiča – o Švapskim Alpama (1823) i Bodenskom jezeru (1827). Prevodio je i strane autore, osobito sa francuskog. Treba još spomenuti zbirku njemačkih priča za narod (Die deutschen Volksbücher, 1835).
Schwaba su mnogobrojna zaduženja gušila, a političke prilike žestoko uznemiravale, te je duševni mir potražio u bijegu. 1837. je dobio župu u selu Gomaringen u podnožju Švapskih Alpi, a propovijedi su mu, pored učiteljskog rada, postale omiljenim zanimanjem. Iz Gomaringena je išao na nekoliko putovanja: 1839. u Švicarsku, 1840. na Rajnu, 1841. u Švedsku i Dansku. Iz ovog nemirnog doba potiču dva putopisa – po Švapskoj i po Švicarskoj, kao i obimni životopis Schillerov (1840) i teološki traktat (1840) izazvan Straussovim Životom Isusa.
Upravo u Gomaringenu je Schwab od 1838. do 1840. iz mnogobrojnih antičkih izvornika probrao najznačajnije i najupečatljivije priče, preveo ih na njemački i majstorski sjedinio. Za pojedine priče je koristio desetine izvora, stapajući ih rečenicu po rečenicu u jedinstvenu cjelinu. Neke dijelove je prepričao, ponešto skratio, a najokrutnije i erotske odlomke je, u pedagoške svrhe, ublažio. Od tada su njegove Najljepše priče klasične starine (Die schönsten Sagen des klassischen Altertums) postale jedan od najvažnijih posrednika antičke književne i religiozne tradicije na njemačkom govornom području, pa i šire. Uticale su i utiču na recepciju grčko-rimske mitologije ne samo među djecom, kojima su prvenstveno bile posvećene, već i među odraslima.
1841. je preuzeo gradsku župu Svetog Leonarda u Stuttgartu, 1842. je postao crkveni dekan (superintendent za Stuttgartski okrug), od 1845. je viši prosvjetni savjetnik i stariji vijećnik duhovnog stola za visoke škole u Württembergu. 1847. je nagrađen počasnim doktoratom teologije Tübingenskog univerziteta.
Umro je u Stuttgartu 1850. od srčanog udara, izazvanog premorom u javnom radu.
Najpoznatiji hrvatskosrpski prijevod Švaba uradio je Stjepan Hosu.
[uredi - уреди] Vanjski linkovi
Schwabova djela na projektu Gutenberg (na njemačkom)
