Tornado

Izvor: Wikipedija

Riječ tornado potječe od španjolske riječi tornar što znači okretati. To je jedna od najsilovitijih pojava u prirodi. Prema definiciji iz knjige "Glossary of Meteorology" iz 1959. godine tornado je "Bijesni rotirajući stup zraka, u dodiru je s tlom, nastaje kao privjesak cumuliformne naoblake i često je viđen kao lijevkasti oblak".

Tornado nastaje različitim fizičkim procesima u atmosferi, a za nastanak tornada je potrebno nekoliko uvjeta: nestabilnost atmosfere, mehanizmi podizanja i vlaga u srednjim i donjim dijelovima atosfere. U blizini tla nestabilna zračna masa je topla i vlažna i relativno je hladnija u gornjim dijelovima atmosfere. Topli i vlažni zraka diže se i sastaje s hladnim i suhljim. Povećanjem vlage započinje jače kondenziranje u kapljice vode i tada se energija (toplina) otpušta u okolni zrak, što je dovoljno da se uzlazno strujanje nastavi penjati. Ovo se sve događa u oblaku Cumulonimbusu (Grudasto-kišni oblak), najnestabilniji i najopasniji od svih 10 rodova oblaka. Strujanje toplog zraka se u oblaku sudara s ostalim strujanjim hladnijeg silaznog zraka i tada oblak počinje pokazivati vidljive rotacije koje se zbog sile teže pružaju do tla.

Tornado nosi sve pred sobom, a ovisno o olujama kakvim nastaje može imati nezamislivu jačinu i trajati do sat vremena. U tom vremenu može razoriti cijeli grad.

Jačine tornada označavaju se po dvije ljestvice, i to po Fujita ljestvici i/ili TORRO ljestvici