Stratovarius
Izvor: Wikipedija
| Stratovarius | ||
|---|---|---|
 |
||
| Mjesto | Finska | |
| Žanr/ovi | Power Metal | |
| Djelatno razdoblje | 1984. - | |
| Producentska kuća | Nuclear Blast Sanctuary |
|
| Članovi | ||
| Timo Tolkki Jens Johansson Lauri Porra Timo Kotipelto Jörg Michael |
||
Stratovarius je najveći metal bend iz Finske, točnije Helsinkija. Malo koji bend je u uspio pridobiti toliko fanova. Sa svojim najboljim albumima su otvorili su vrata melodičnom power metalu i svugdje se spominju uz Helloween, Blind Guardian, Gamma Ray, Running Wild te ostale velikane powera.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Korijeni ovog najpopularnijeg finskog metal banda sežu u početke osamdesetih godina prethodnog stoljeća i banda Black Water. U tom bendu su svirali bubnjar i pjevač Tuomo Lassila, basist John Vihervä i gitarist Staffan Stråhlman, koji su odlučili osnovati Stratovarius. Iste godine bend napušta basist Vihervä i zamjenjuje ga Jyrki Lentonen iz benda Road Block. 1985. je godina kada Staffan odlučuje napustiti bend, a Tuomo Lassila povlači možda najključniji potez u stvaranju banda te dovodi Timoa Tolkkia (Road Block, Antidote).
Prvi rezultat njihovog truda je izašao tek 1987. u vidu demo snimke na kojoj su se nalazile pjesme:Future Shock, Fright Night i Night Screamer. Tada dolaze do zaključka da su klavijature obavezne ako žele svirati melodični power metal. Potraga za klavijaturistom je završila kada u band stupa Antti Ikonen. Sljedeće, 1988. je uslijedio prvi singl Future Shock/Witch Hunt, a 1989. izlazi drugi singl Black Night/Night Screamer . U svibnju iste godine na tržištu se pojavljuje debi album, nazvan Fright Night i to za izdavaca CBS Finland. Napokon je marljiv rad ovoga banda nagrađen izlaskom njihovog prvog albuma, ali unatoč tom velikom uspjehu Jyrki Lentonen napušta Stratovarius. 1992. i izašao je Stratovarius II no već nakon nekoliko mjeseci album dobiva novi cover i naziv - Twilight Time. Tim albumom je započeo strelovit uspon Stratovariusa na japanskom tržištu koje je zbog svoje masivnosti i zaluđenosti svime sto je brzo i melodično te nadasve dobro, postalo mnogim bendovima prvo i glavno odredište. 1994. je uslijedio treći album nazvan Dreamspace i prva turneja po Japanu. Prenatrpanu 1994. je vidio i prvi Tolkkijev solo album Classical Variations And Themes koji je upravo kako i samo ime govori, ispunjen pjesmama klasične podloge, a odsvirane su na melodičan način ovog virtuoza na gitari. Tada se dogodio vrlo važan događaj za Stratovarius, u bend dolazi Timo Kotipelto, pjevač zbog kojeg se bend uspio razviti do svojih maksimalnih mogućnosti. 1995. objavljen je Fourth Dimension, prodaja albuma se udvostručila, a sam zvuk Stratovariusa je postao mnogo bliži onome koji prevladava posljednjih godina. Poslije uspjeha koji je uslijedio nakon albuma u bend dolaze dva prekaljena glazbenika te tako Timo Tolkki uspijeva u svojem naumu da stvori kultni bend, što će postati evidentno od tog trenutka nadalje. Ovaj sastav se održao sve do danas. Prvi je Šveđanin, virtuoz na klavijaturama koji je svirao u mnogim bendovima - Jens Johansson, a drugi je Nijemac bubnjar - Jörg Michael. Kada su i oni stigli, ispunjeni su svi preduvjeti za stvaranje nečeg novoga, nečeg jako brzog i uz to melodičnog i rezultat broj jedan je album iz 1996., Episode . Kako bi sve imalo dašak simfoničnoga, korištene su po prvi put usluge zbora od četrdeset pjevača i žičanog orkestra sastavljenog od dvadeset svirača. Kasnije se to razvilo u zaštitni znak benda i na svakome sljedećem albumu se koriste usluge orkestra i zborova. 1997. izlazi Visions . Nezaobilazno djelo u karijeri ovoga banda, ali vjerojatno i jedan od deset najboljih albuma power metala ikada izdanih. Kako bi popratili taj album, bend odlučuje otići na turneju po Europi, Japanu i Južnoj Americi i kao rezultat toga 1998. izlazi dvostruki live album Visions Of Europe. Iste godine, ali nešto kasnije svjetlo dana je ugledao i njihov sedmi album Destiny sa singlom SOS kojim su pokupili mnoštvo hvale i nagrada po cijelom svijetu, a u Finskoj gotovo sve sto su mogli. Ovaj album nije nadvisio svog prethodnika, ali ostaje zapamćen po nekim od najboljih pjesama koje je ovaj bend ikada napravio. 1999. kao posljedicu toga sto je bend promijenio izdavača, izlazi best of u vidu The Chosen Ones. 2000. je godina albuma Infinite, te je pri izradi covera je zaposlen bio nitko drugi do Derek Riggs te se ta suradnja nastavila do današnjih dana., a rezultat je jedan od najboljih covera koje je taj čovjek ikada napravio. Posljedica svega toga je da bend uzima dupina, uz karakteristični ljiljan, kao jedan od zaštitnih znakova banda..Uslijedili su i solo projekti dva člana Stratovriusa. Tolkki izdaje Hymn To Life , a Kotipelto Waiting For The Dawn na kojemu mu se pridruzuje Jari Kainulainen.
Nakon određene pauze, bend odlazi u studio u ljeto 2002. i snima dovoljno materijala za dva izdanja od kojih prvo, nazvano Elements Pt.1, izlazi početkom 2003., a drugo Elements Pt.2 krajem iste godine. U rujnu 2005. godine Stratovarius izdaje studijski album simbolično nazvan Stratovarius.
[uredi] Sastav
[uredi] Sadašnja postava
- Timo Kotipelto - vokal (1995-)
- Jens Johansson - klavijature, piano (1995-)
- Timo Tolkki - gitara (1985-)
- Lauri Porra - bas gitara, bas (2005-)
- Jörg Michael - bubnjevi (1995-2004, 2005-)
[uredi] Bivši članovi
- Jari Kainulainen - bas (1993-2005)
- John Vihervä - bas (1982-1984)
- Jyrki Lentonen - bas (1984-1989)
- Jari Behm - bas (1992)
- Antti Ikonen - klavijature (1987-1996)
- Tuomo Lassila - bubnjevi (1982-1995)
- Sami Kuoppamäki - bubnjevi (1994)
- Staffan Stråhlman - gitara (1982-1985)
[uredi] Diskografija
[uredi] Albumi
- Fright Night (1989)
- Stratovarius II (1991)
- Twilight Time (Re-izdanje od Stratovarius II, 1992)
- Dreamspace (1994)
- Fourth Dimension (1995)
- Episode (1996)
- Visions (1997)
- Visions of Europe (Live, 1998)
- Destiny (1998)
- Infinite (2000)
- Elements Pt.1 (2003)
- Elements Pt.2 (2003)
- Stratovarius (2005)
[uredi] Singlovi
- Future Shock (1988)
- Black Night (1989)
- Break The Ice (1992)
- Wings Of Tomorrow) (1995)
- Father Time (Japan) (1996)
- Will The Sun Rise? (Japan) (1996)
- Black Diamond (Japan) (1997)
- The Kiss Of Judas (Japan) (1997)
- SOS (1998)
- Hunting High And Low (2000)
- It's A Mystery (2000)
- A Million Light Years Away (2000)
- Eagleheart (2002)
- I Walk To My Own Song (2003)
- Maniac Dance (2005)
[uredi] Kompilacije
- The Past And Now (1997)
- The Chosen Ones (1999)
- Infinite Visions (DVD/VHS, 2000)
- 14 Diamonds (2000)
- Intermission (2001)
- Black Diamond: The Anthology (2006)
[uredi] Vanjske poveznice
