Robert Owen

Izvor: Wikipedija

Robert Owen (Newtown, 14. svibnja 1771. - Newtown, 17. studenog 1858.), britanski reformator.

Owen je za razliku od ostalih reformatora bio bogat i uspješan poslovni čovjek, s izvjesnim društvenim vezama i s praktičnim znanjima u organizaciji proizvodnje i ljudi (kao suvlasnik tvornice tekstila). Isto tako je (kao socijalni dobrotvor) poznavao reakcije ljudi u prilikama kada im se nudi dobročinstvo, reakcije koje nisu odmah automatsko prihvaćanje i suradnja. Dok je svoj rad ograničio na to da svoje radnike pozitivno motivira na rad i suradnju u poslovnom procesu – organizacijom pristojnog stanovanja, boljim plaćama, obrazovanjem njihove djece, minimalnom zdravstvenom zaštitom, zabranom rada djece, ograničenjem radnog dana... njegov je filantropski rad imao značajnog uspjeha.

[uredi] Teorija Roberta Owena

Takvim primjerima (u kojima vlasnički profit nije manji od onoga kada se radnici nemilosrdno iskorištavaju) Owen je postigao da u Engleskoj rano započne proces državne intervencije u reguliranju radnih odnosa i donošenja niza propisa u krugu radnog zakonodavstva. No, Owen je težio uspostavljanju potpunog zajedništva u okviru užih komunitarnih zajednica, a bio je veliki filantrop koji je imao preveliko povjerenje u ljude, te je svojim sredstvima pokušao isprobati zamisli o proizvodnom pogonu kao kooperativi u čijem upravljanju sudjeluju svi uključeni u radni proces, a koji osim toga tvore i društvenu zajednicu koja obuhvaća ostale elemente njihova društvena života – obiteljske odnose, obrazovanje, zdravstvenu skrb, zabavu... On je svoju oglednu agrarno-industrijsku zajednicu (Nova Harmonija) organizirao na terenima Amerike. No Owenov pokušaj je završio potpunim slomom kojem je kumovalo mnogo razloga, ali ne prvenstveno ekonomskih već pretežno organizacijskih i regulativnih. Ljude u komuni nije ideološki ujedinjavao u realni kolektiv nikakav religijski ili parareligijski integrator, te je odmah na površinu izbila sva suprotnost interesa i egoizama između užih realnih kolektiviteta i posve ispraznog okvira komune koji se nije ispunio stvarnim sadržajem. Kako je upravljanje komunom bilo samoupravno i konsenzualno (jer je bio zagovornik ukidanja svakog regulativnog manipuliranja ljudima kao sredstvima - a nije bilo ni priznatog karizmatskog autoriteta) dogodilo se neizbježno – kroz vrlo kratko vrijeme komuna se rasula uslijed teških unutarnjih trzavica, nediscipline i pomanjakanja koordinacije.