Holokaust
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pojmovi Holokaust (grčki; ολοκαύτωμα, olokáutoma: "potpuno spaljen") i Šoa (hebrejski: "katastrofa", "velika nesreća") označavaju u užem smislu genocid i ubistvo oko 6 miliona Jevreja za vrijeme nacional-socijalizma u Njemačkoj.
U širem smislu ti pojmovi označavaju također i sistematsko ubistvo Sintija, Roma, invalida, homoseksualaca, poljskih intelektualaca, ruskih zarobljenika, pripadnika slavenskih naroda, itd.
 |
|
 |
|
Tokom historije, Židovi su stalno bili žrtve progona. Nakon poraza u Prvom svjetskom ratu Njemačka je iz jedne krize padala u drugu. 30. januara 1933. godine, kada je Hitler postao kancelarom Reicha, formirao je nacionalsocijalističku diktaturu.
Cilj njegove političke propovjedi je bio: « Da iskorijeni bilo kakav uticaj Židova- bilo u politici, na kulturnom području ili u privredi.»
Kada su Jurišni odredi 1. aprila 1933. godine inscenirali bojkot židovskih trgovaca, niko zbog toga nije protestirao. nedugo potom, 7. aprila 1933. doneseni su: « Zakon o ponovnom uspostavljanju činovništva»,
« Nurnberški zakoni»,
« Zakon o građanima Carstva»
i « Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti».
Njemački Židovi su ostali bez njemačkog državljanstva. Bilo im je zabranjeno sklapanje braka Arijevcima, pri čemu Židovi gube pasivna i aktivna građanska prava poput nemogucnosti obavljanje javnih službi.
Do 1937. godine zemlju je napustilo 118 000 Židova.
U noći sa 9. na 10. novembar došlo je do teških « spontanih» protužidovskih izgreda. Otprilike 30 000 ljudi je odvučeno u koncentracione logore. 1. augusta 1939. godine Hitler je naredio da se krene u napad na Poljsku, čime je zvanično započeo Drugi svjetski rat.
Samo za nekoliko sedmica Nijemci su pregazili zemlju, u kojoj je živjelo otprilike 2,5 miliona Židova. U novembru iste godine donesena je odluka o uvođenju « žute oznake «.
1. augusta 1941. godine naređeno je obavezno nošenje židovskog znaka.
