Pedesetnički kalendar
From Wikipedia
|
||||
---|---|---|---|---|
Astro · Gregorijanski · Hebrejski · Islamski · ISO · Kineski | ||||
Tipovi kalendara | ||||
Lunisolarni · Solarni · Lunarni | ||||
|
||||
Asirski . Bahaistički · Bengalski · Berberski · Bikram Sambat · Budistički · Etiopski · Germanski · Hindu · Indijski · Iranski · Irski · Japanski · Javanski . Jermenski · Juche · Julijanski (reformisani) · Julijanski (stari) · Koptski · Korejski · Litvanski · Malayalamski · Majanski · Minguo · Nanakshahi · Nepal Sambat · Runski · Tamilski · Tajlandski lunarni · Tajlandski solarni · Tibetanski · Vijetnamski· Xhosa · Zoroastrijanski
(Arhaični kalendari:) Makedonski (antički) · Astečki · Atički · Babilonski · Coligny · Egipatski · Enohov · Firentinski · Francuski · Helenski · Mezoamerički · Pedesetnički · Rapa Nui · Rimski · Runski · Slovenski · Sovjetski · Vizantijski (Predloženi kalendari:) 30×11 · CCC&T · Holocenski · Međunarodni fiksni · Novi zemaljski · Pax · Pozitivistički · Sol · Svjetski · Svetski sezonski · Symmetry454 · Darijski (za Mars) |
-
Педесетнички календар - ćirilicom
Pedesetnički kalendar ili Pentekontadni kalendar je jedinstveni poljoprivredni kalendarski sistem, za koji se misli da je Amoritskog porekla, u kome je godina podeljena u sedam perioda od po pedeset dana, sa godišnjom dopunom od petnaest ili šesnaest dana. Otkrili su ga i rekonstruisali Hildegaard i Julius Lewy tokom 1940-tih. Upotreba kalendara seže unazad bar do 3. milenija p.n.e. u zapadnoj Mesopotamiji i okolnim područjima. Korišćen je sve do modernog doba, njegovi oblici su pronađeni u nestorijanizmu i među felasima u savremenoj Palestini.[1]
[uredi - уреди] Pregled
Pedesetnički kalendar je na akadskom bio poznat kao hamšâtum[2] a period od petnaest dana na kraju godine Vaviloncima je bio poznat kao shappatum.[3] Religijski nalog da se "poštuje sabat" po nekim mišljenjima potiče od naloga da se proslavi shappatum, period žetve na kraju svake godine po pentekontadskom kalendarskom sistemu.[3]
Svaki 50-dnevni period je obuhvatao sedam sedmica sa sedam sabata, sa dodatnim pedesetim danom,[4] poznatim kao atzeret.[5]
Ovaj kalendar su dosta koristili razna kananitska plemena u Palestini, a misli se da su ga koristili i Izraeliti, dok u vreme kralja Solomona nije zvanično prihvaćen novi tip solarnog kalendara.[6]
Liturgijski kalendar Esena u Kumranu bio je pedesetnički kalendar, označen festivalima poslednjeg dana svakog 50-dnevnog perioda, npr. Proslava Novog vina, Proslava ulja i Proslava Nove pšenice itd.[7]
Filon je izričito povezao "vrline bez premca" pentekontadskog kalendara sa Pitagorinom teoremom, dalje opisujući broj pedeset kao "savršeni izraz pravouglog trougla, vrhovni princip stvaranja u svetu i 'najsvetiji' od brojeva".[8]
Tawfiq Canaan (1882-1964) je opisao upotrebu takvog kalendara među Palestincima u južnoj Palestini, a takođe i njegov savremenik Gustaf Dalman koji je pisao o običajima muslimanskih poljoprivrednika koji su koristili hrišćanske oznake za pedeseti dan, "što je, opet, prekrivalo daleko starije poljoprivredne prakse: čuvanje grožđa, muljanje grožđa, setvu, itd.".[9]
Julius Morgenstern je tvrdio da kalendar Jubileja ima staro poreklo kao donekle modifikovani ostatak pentekontadskog kalendara.[10]
[uredi - уреди] Takođe pogledati
- Četvrtak mrtvih
[uredi - уреди] Reference originala
- ↑ Roger Thomas Beckwith (2005). Calendar, Chronology and Worship: Studies in Ancient Judaism and Early Christianity. BRILL.
- ↑ Hebrew Union College (1924). Hebrew Union College Annual.
- ↑ 3.0 3.1 Lance Latham (1998). Standard C Date/Time Library: Programming the World's Calendars and Clocks. Focal Press.
- ↑ Pi Gamma Mu (1981). 'Social Sciences'.
- ↑ Eviatar Zerubavel (1989). 'The Seven Day Circle: The History and Meaning of the Week'. University of Chicago Press.
- ↑ Julian Morgenstern (1966). 'The Rites of Birth, Marriage, Death, and Kindred Occasions Among the Semites'. Hebrew Union College Press.
- ↑ Geza Vermes (1995). 'The Dead Sea Scrolls in English'. Continuum International Publishing Group.
- ↑ André Dupont-Sommer (1956). 'The Jewish Sect of Qumran and the Essenes: New Studies on the Dead Sea Scrolls'. Macmillan.
- ↑ Joan E. Taylor (2003). 'Jewish Women Philosophers of First Century Alexandria'. Oxford University Press.
- ↑ Millar Burrows (1955). 'The Dead Sea Scrolls'. Viking Press.