Vlado Singer
Izvor: Wikipedija
Vlado (Vladimir) Singer, (Virovitica, 21. listopada 1908. – Stara Gradiška, listopad 1942.), hrvatski političar, član ustaškog pokreta.
Političku aktivnost započeo je tijekom studija u Zagrebu, krajem 1920-ih i početkom 1930-ih godina. Središnja je osoba tajnih nacionalnih skupina, a javno predvodi sveučilištarce u društvu Kvaternik. U ožujku 1932. organizira demonstracije protiv diktature kralja Aleksandra. (Vidi članak Šestojanuarska diktatura.) U ožujku 1933. pokreće i uređuje glasilo mlade hrvatske nacionalističke organizacije Naša gruda, prve nezavisne novine koje izlaze u Hrvatskoj za vrijeme diktature. Nakon samo dva broja odlazi, u ljeto 1933., u emigraciju. Nastanjuje se u Beču. U njegovom stanu neko se vrijeme 1934. sklanjao i Eugen Dido Kvaternik.
U prosincu 1933. uhićen je u Beču na zahtjev jugoslavenskih vlasti, u navodnoj vezi s namjeravanim atentatom Petra Oreba na kralja Aleksandra. Nakon pet mjeseci je pušten i odlazi u Italiju. Tamo boravi u ustaškim logorima i u internaciji na Liparima. Nakon marseilskog atentata ponovo uhićen.
Bio je povjerenik Glavnog ustaškog stana. Prema Eugenu Didi Kvaterniku jedini je od svih ustaša u Italiji kritički gledao na Pavelićev način Života, ali mu je bio odan. Opisivali su ga kao vrsnog organizatora.
U travnju 1941. vraća se u Zagreb s Pavelićem i drugim ustašama iz emigracije. U svibnju preuzima vođenje Osobnog odjela Glavnog ustaškog stana. Kada je sredinom lipnja osnovana Ustaška nadzorna služba (UNS), preuzima ured II (obavještajan služba). U kolovozu 1941. došao je u posjed pouzdanih vijesti iz Stožera talijanske Druge armije (okupacijska sila u dijelovima pripojenim Italiji i talijanskoj okupacijskoj zoni u NDH) o talijanskom operativnom planu za zaposjedanje čitave Hrvatske[nedostaje izvor] u pet etapa, o čemu je obavijestio državno vodstvo.
Kada su komunisti 14. rujna 1941. izvršili diverziju na glavnoj zagrebačkoj pošti, osumničen je zbog navodnih intervencija za neke sudionike diverzije. Zatočen je u logorima u Jasenovcu i Staroj Gradiški, gdje je i pogubljen. U Jasenovcu je neko vrijeme bio zatočen zajedno s Vladkom Mačekom, o čemu je ostavio opširni zapis, odnijet 1945. u emigraciju. Suvremenici i suradnici njegovo uhićenje i likvidaciju dovode u vezu s njegovim židovskim podrijetlom i osobnom netrpeljivošću nekih drugih ustaških dužnosnika prema njemu, tako da je navodno zauzimanje za neke organizatore diverzije bilo samo izlika.
